Pošto sam kombinovani učesnik u saobraćaju utisak kao vozača je da su pešaci totalno ludi i da izleću bez ikakvog reda i poretka.
Obično je telefon na uvetu, glava ko zna gde, a osećaj za prelaz kao u seriji Otpisani, istrči ko da ti je Kriger lično za vratom.
Prečesto se dešava da su u prekršaju a da se ponašaju kao da imaju prvenstvo prolaza.
Kao pešak mogu slobodno da tvrdim da su vozači ti koji ne poštuju minimum propisa i pravila pešaka.
Desilo mi se x puta da stupim nogom na pešački a da ne 3-4 automobila uopšte ne zaustavi već moram da odlučno napravim korak napred da bi se sledeći zaustavio i to u fazonu ajde bre požuri šta se vučeš.
Uslovna strelica je mnogima nepoznata stvar!
Po meni u Beogradu najgori učesnici u saobraćaju su biciklisti. Za njih ne važe nikakva pravila. često mi se desi da je za vozače crveno za pešake zeleno a biciklista projuri kroz pešake na pešačkom kao da ih nema.
