Tvoj kolega je baš kurate sreće.ljuba napisao:Bas mi se kolega vratio sa Peloponeza bio je mesec dana u junu. Bio je nedelju dana u Atini, pa posle je obisao Peloponez. Jako je razocaran Atinom, kaze da nije smeo da se seta kroz 50% Atine zbog straha od narkomana i kriminala, na Peloponezu su mu 2x obili auto (imao je renta auto sa Grckim tablicama) na plazi udaljen od njega 5m i u nekom selu. Imao je lose vreme celog juna sa 2,3 lepa dana, ali mu se svidela priroda a najvise Korintski kanal i okolina. Lepa regija, ja sam je obisao zadnji put 1990
Kada sam radio tamo 1998 bogatiji Atinjani su isli na ostrva na odmore po mogucstvu sa jahtom, a za Atinjane je logicno da idu na Peloponez, najblize im je
Ja sam na Peloponezu više od 15 godina i špartam uzduži popreko ama baš svake godine, zalazim u "najsitnija crevca" i ostavljam auto na svakojakim mestima. Ne da mi nije obijen već ni pokušaja nije bilo. Izuzetno je bezbedno. Dešava mi se da i noću zabasam negde, sretnem usput neke ljude stoje sa strane, pitam za pravac, sve uz smešak i pozdravljanje... Panduri "milostivi" prema turistima, par puta su me samo ljubazno podsetili da pazim mada je prekršaj bio za kaznu. Ljudi ljubazni i uslužni.
Peloponez je veoma bezbedan, u principu i cela GR.
Kad sam one godine za generalnog štrajka putovao u Spartu, morao sam da idem okolokole kroz takve vukojebine da nisam verovao da postoje, GPS nema pojma gde je, - ljudi iz zaseoka i malih sela su me vabili na kafu i na klopu da se osvežim. Opisao sam to i na mom blogu u "Brkin srednji prst" temi.
Što se tiče Atine, tačno je da nije više prijatna za bazanje kao nekada. Još su zgodni predeli oko Partenona, Plaka na primer kao i mnogi drugi delovi. Ali Trgovi Sintagma i Omonija su puni kurvi, emigranata, prosjaka i polusveta. Postoje i kvartovi gde ne treba ići naveče. Ne bih se baš složio da je 50% Atine nebezbedno, daleko od toga. Svaki puta kad sam u GR, odlazim i u Atinu i nemam problema.
Inače Korintski kanal više nema onaj "sjaj" kao nekada, sve je zapušteno, čak i restorani i kafići sa obe strane puta koji prelazi most. Ograda je zadnji puta ofarbana valjda kad je postavljena, sve vapi za malo održavanja. Jedino što ostaje isto i oduzima dah je sam pogled na kanal. Već godinama se meračim da idem tuda turističkim brodom i nikako da nađem vremena, mora da je nezaboravno iskustvo.