Floyd napisao:
A ja ovde znam nekoliko starijih ljudi koji su otišli da CH penziju troše na HR ili SLO primorju a inače su Srbi.
Pa i od sportista se vrate oni koji ne mogu da nastave karijeru u sportu napolju. Ima tu i nostalgije, nije sporno, ali ne vraćaju se samo zato što u SRB žive kvalitetnije.
Svaki koji se uglavi u menadžment stranih klubova, ne vraća se da juri sponzoruše u Srbiji.
Ima raznih motiva, ali cinjenica je da se ljudi koji se ostvare (obezbede) u inostranstvu a pritom ih obaveze vise ne vezuju, vracaju u Srbiju.
A razlozi su uvek slicni onima koje sam vec naveo.
Kada udjes u ozbiljnije godine, vec si ostvaren covek sa zasnovanom porodicom i decom, ekonomski situiran... onda ti sponzoruse sigurno nisu priroitetan motiv da menjas mesto prebivalista. Ipak su to mnogo dublji i realniji razlozi zbog kojih se to radi.
Evo meni je sestra sa zetom zivela bas svuda dok je on bio aktivan fudbaler (Grcka, Kipar, Rusija - Moskva, Svajcarska, Kina...) i kada je zavrsio karijeru, i pored toga sto su imali mogucnost da zive apsolutno bilo gde, oni su se vratili u Srbiju.
Realno su mogli da kupe stan/kucu u bilo kojoj drzavi/gradu, da kupe jos neku negretninu u bilo kojem letovalistu ili ski centru (zavisno sta ih ispunjava), da voze automobile kakve god pozele, da bukvalno nista ne rade i zive od pasivnog izvora prihoda koji su vec ostvarili (rentiranje prostora koje imaju) bilo gde u svetu i to iznad proseka... pa su ipak odlucili da se vrate i nisu se pokajali, naprotiv.
Dosta je to i individualna stvar sta coveka ispunjava, sta su mu prioriteti u zivotu, kako zeli da mu izgleda svakodnevnica...
Npr meni je mnogo bitnije kako mi izgleda svakodnevnica nego to sto bi sebi mogao da priustim najbolja letovanja, zimovanja, najbolje restorane par puta mesecno, koliki mi je konto u banci...
Najbitnije mi je kako meni izglea tih 300 dana u godini kada vodim svakodnevni zivot, posao, obaveze, organizacija... a to kako cu provesti ostalih 60 dana koja odvajam za uzivanje i odmor, jeste lepo kada imas mogucnosti da ih osmislis sto kvalitetnije, ali prioritet mi je ipak sto bolja svakodnevnica. A upravo to malo ljudi ne shvata.
Svi jure za necim i onda se ponose time sto su uspeli da ustede odredjenu sumu novca, sto su uspeli nesto da kupe, da stvore uspesnu firmu, da naprave lepu karijeru, da odputuju na neko egzoticno putovanje i to rade redovno, da priuste sebi nesto sto ne moze prosecan gradjanin..... ali ako je cena toga da ja moram da rmbacim xx sati, da podnosim nervozu, da putujem na posao satima, da ne provodim dovoljno vremena sa svojom decom, da svakodenvno ne uzivam u stvarima koje me ispunjuju i interesuju.... e onda jebes takav zivot.
Mnogo je bitnije kako zivimo jedan obicni sutrasnji dan, sa kakvim problemima se susrecemo svakodnevno... nego ono sto cemo sebi priustiti periodicno!