
TOYOTA AYGO 1.0 VVTI (998ccm,50 kw)
Vozim ovaj automobilčić poslednja dva meseca (kao službeni) i pošto su mi se utisci slegli hteo bih da podelim neke sa vama.
Ovo mi je praktično prvi dodir sa klasom malih gradskih automobila novije generacije. Nisam imao neka posebna očekivanja, niti skepticizam. Mada ako gledamo tehničke karakteristike, ne možemo da očekujemo Bog zna šta.
Međutim ja sam se prijatno iznenadio. Motor je izuzetno živahan, voli da se vrti i lepo ptima gas za jednog trocilindraša. Lepo i kulturno radi, naročito na malim obrtajima.Prijatno reži prilikom dodavanja gasa. Iz početka sam dosta puta mahinalno blenuo u kontrolne lampice na instrument tabli, jer se u kabini na malim obrtajima i ne čuje da radi. Ekononija mu je za benzinca odlična: prema poslednja tri merenja (sistem od čepa do čepa) po gradu mi je trošio negde oko 5,8l tj 5,9l, dok u situaciji kad je voznja bila pola-pola(grad-otvoreno) potrosnja se spustila na 5,3l. Mada očekujem kada bude hladnije vreme da će se verovatno kretati negde oko 6,5. Doduše to umnogome zavisi i od kvaliteta našeg goriva.
Menjač je dobar i precizan, manuelni petostepeni, mada po nekom mom zapažanju nedefinisan. Doduše, verovatno je to urađeno s namerom-uzimajući u obzir samu namenu auta. Mala je razlika, i čovek se često zaboravi (do nekih 50-60km/h) u kojoj je brzini. Naravno, ovo treba zahvaliti i elastičnosti motora.
Donji postroj i uopšte osećaj u vožnji je , recimo, po mom ukusu. Ni previše mekani ali ni previše tvrd. Dovoljno je stabilan u manevrima, a opet ne odbija bubrege kada prelazi preko ležećih policajaca i sličnih prepreka. Odziv volana je odličan. Naravno, aygo kao i većina malih automoblia spada u ''karting kategoriju''
Model koji ja vozim je solidno opremljen : centralna brava, servo, cd/radio, ac klima, abs, 4x airbag, podešavanje svetala i volana po visini.. Prostor za putnike je dovoljno prostran i napred i pozadi za 4 odrasle osobe normalne visine.Naravno danak svemu plaća prtljažnik, što je i za očekivati. Mesta ima za dve torbe i to je to. Doduše ako je baš neophodno situacija se može popraviti obaranjem zadnjih sedišta. Sedišta su udobna, mene sa mojih 182cm i 85kg lepo podupiru . Nisu se osramotila i na malo dužem putu od oko stotinjak km.
Instrument tabla je lepo dizajnirana, sve komande su logično postavljene i lako dostupne. Kilometar sat se nalazi na ispred vozača, što je suprotno popularnom trendu-na sredini (što pozdravljam). Razlog za ovo sigurno leži u činjenici da je razvijan kao zajednička platforma. Moram posebno da pohvalim spoljne retrovizore koji su prave veličine i pružaju odličnu preglednost.
Citroen C1 i Peugeot 107 su što se tiče enterijera identični. Naravno postoji razlika u dezenima, ali dizajnerski su blizanci.
Po mom nekom skromnom mišljenju od njih troje, aygo je definitivno najlepši. Lepši mi je čak i od novog yarisa.
Zamerki naravno ima. Nije to ništa strašno, možda je pravilnije da ih nazovemo nekim subjektivnim uočavanjima. Kvalitet materijala upotrebljenih u kabini mi se ne dopada. Plastika je izuzetno podložna grebanju. Prosto je neverovatno,kako se ogrebotine pojavljuju na najneverovatnijim mestima. Posebno to bode oči na instrument tabli.
Uopšte, utisak sa te strane je verovatno isti kao i kod ostalih modela u poslednje vreme: čista mas-produkcija i sve je podređeno profitu. Ista stvar je i sa rešenjem na vratima. Kombinacija golih metalnih delova i plastike jeste interesantno rešena, ali mi se ne dopada. Opet mi se javlja taj osećaj jeftinoće.
Pristup gepeku mu je dosa ograničen. Nema klasična peta vrata, nego mu se otvara samo staklo, a pri tom je otvor dosta mali i jako visok. Prilično je zeznuto i običnu torbu staviti i izvaditi. Staklo gepeka mi nekako uopšte ne uliva sigurnost. Znam da je neopravdana, ali mi deluje krhko i nekako stalno strepim dok ga zatvaram.
Zamerka ide i na stranu menjača. Dovoljno često mi se desi da ne ubacim u rikverc kako treba. Mada je po tom pitanju klasika ''desno dole'' međutim ipak treba u tom slučaju obratiti malo više pažnje.
Performanse su kao što sam rekao dobre, čak i u preticanju zna začuđujuće lepo da povuče, međutim na uzbrdici je skroz druga priča. Uz Iriški, preferira drugi stepen prenosa. Naravno, obrtni moment kod ovog motora je takav kakav je i nije predviđen za sprintanje uz planinu Fudži.
Kilometar sat mi se ne dopada. Meni je nisko pozicioniran. Daleko od toga da ne pruža dovolje informacija i da nije pregledan, međutim mislim da bi srećnije rešenje bilo sa velikim obrtomerom i digitalnim pokazivačem brzine. Jer, baš bi pomagalo u vožnji zbog one nedefinisanosti koju sam naveo ranije. Mada obrtomer može da se naruči kao dodatna oprema. Nisam ljubitelj ni filozofije pokazivača ''kad se pokvari zasvetleću ''. Aludiram na to da nema pokazivač temperature rashladne tečnosti, ali Bože moj.
Elem, rezime. Meni se sviđa. Posedovao bih je.
