Meni su slike sa ljudima obično najzanimljive. Ova mi se najviše sviđa od okačenih:
Vidiš zamrznut trenutak u vremenu koji budi radoznalost. Ko su ti dečaci, čega se igraju, da li glume avione? Da li je ona devojčica tužna što ne može sa njima? Da li im je ono u pozadini majka ili slučajni prolaznik? Pri tom je i kompozicija uspela, a i ceo ambijent je zanimljiv. Glavni problem ali i lepota sa ovakvim fotografijama je što ne može da se izrežira. Okineš i nadaš se najboljem. Ili okineš 10-20 slika, pomaže ali i dalje zavisi od sreće. Obično imaš sekundu dve da reaguješ, posle prođe voz. Ali kad se sklope sve kockice meni su to najdraže fotografije.
Pisem o Istanbulu i njegovim stanovnicima. Koliko neizmerno, neizrecivo i bolesno vole i macke, i pse, i ptice, ali ne i ljude.
Inace se slazem sa tobom za ulicarsku fotografiju, skriveni potret ili bilo koju drugu fotografiju coveka ili lica.
Imam mnogo bolju fotografiju gde su me ista ta deca okruzila i gledaju foto aparat (i pipkaju po njemu svojim malim, prljavim prsticima) dok im ja pokazujem kako sam ih uslikao. Kao da sam u Africi, a ne Evropi. Do duse, u ovaj deo grada (Balat) cak ni Turci ne zalaze cim je vise zanimljiv za fotografiju i gde se uvek vracam.
Shvatio sam, nisam ni mislio da je to tvoj redosled. Inače meni je neprijatno da slikam ljude na ulici. Taj dokumentarni princip primenjujem najpre kad slikam svoju decu.
grujicd,
odmah da pojasnim: slažem se sa tvojim komentarem, ta slika je najintrigantnija sa strane sadržaja, baš ono uhvaćeni u jednom totalno neobičnom položaju, koji celoj priči daje nadrealnu dimenziju ... i da ne pominjem sve ono što si rekao.
ALI ... mi smo poveli priču o tehničkim elementima opreme i tehničkom kvalitetu dobijenih fotografija a ne o "umetničkoj fotografiji" ... tako da je tvoje pozivanje na "tu" fotografiju totalno van konteksta našeg razgovora (zuzazua, nidze i mene). Nemoj pogrešno da me shvatiš ali si uleteo u razgovor sa potpuno "drugom" temom a ne onm koja je do tada vođena.
Ja sam čekao da prođe neki dan, da završimo sa tehničkim delom naše priče o objektivu Zeiss i aparatu, pa da onda pohvalim zuzazua za ovu fotografiju sa decom i da ga baš pitam šta su to deca radila, da li su trčali i on ih je samo uhvatio u tom nadrealnom položaju ili je i tu možda bilo i nešto od onoga što si ti rekao (da su poskakivali, glumeći avion ili sl.).
Eto samo da pojasnim neke stvari i svoj stav u celoj priči.
S time da je preterana u HDR obradi tj. u izvlačenju senki.
Moguće da je scena bila teška za senzor (u kontra svetlu ili sl.) ali ja bih selektovao dečake i zatim u inverznoj selekciji aplicirao "pravu" dozu osvetljenja na pozadinu, i na isti način pravu dozu na samu decu.
Mora nešto i da se zameri
Aparat sam poneo da bih probao 70-200. Medjutim, kako sam znao da idem u Balat, gde su ulice uske, poneo sam i Sony 28mm kao najsire staklo koje imam.
Balat je deo Istanbula na Evropskoj strani, odmah iznad Patrijarsije, u staroj jevrejskoj cetvrti. Kuce su prepustene zubu vremena i verujem da ih niko ne dira dok se stari vlasnici ne jave ili dok se jednostavno ne uruse. Ovakvih primera ima sirom Istanbula i prava su Meka za fotografe.
U Balatu sada zive siromasne turske porodice, i ortodoksni muslimani (pogotovo na vrhu Balata), i ako ulicama krstare dobro obavesteni stranci sa aparatima, ili filmske ekipe koje obavezno snimaju neki spot - nije uputno uperiti kameru u svakoga.
Fotografija je nastala odmah na ulasku u Balat, bez namere da slikam ljude vec zgrade. Zato je koristen 28mm.
Kako je masa zanimljivih stvari unutar zgrada (prozori su uglavnom polomljeni), da bih uhvatio i ono unutra i ono spolja, a i da bih se upoznao sa aparatom, setovao sam ga na soft HDR.
Kada sam naleteo na klince, nije bilo vremena za ulazak u meni i skrolovanje po njemu, jer djavoli nece da cekaju. Bilo ih je vise ali su mi vec zbrisali.
Kasnije su se vratili pa smo gledali fotke dok sam ispijao caj.
Kao sto sam rekao, postavljene fotografije nisam obradjivao, a ova je takva kakva jeste, izasla iz aparata podesenog na soft HDR.
Inace, po ko zna koji put sam fotkao Patrijarsiju, ali prvi put sa Sony FF, i moram priznati da su burasta izoblicenja sa 28mm bas vidljiva kada se radi arhitektura, bez obzira na softversku korekciju stakla (jos poboljsanu novim firmware-om za mk II).
Kao mala zanimljivost, da ne bude sve o fotografiji - Patrijarsija je zapravo jako mala gradjevina i tako zavucena da se ne vidi sa glavne ulice. Dobro je policijski obezbedjena. Patrijarh mora da ima tursko drzavljanstvo i ako je Grk (dodatno ponizenje) dok ostala svestena lica ne moraju.
Cosina je konacno pre dan dva objavila cene svojih E mount stakala za Vojit. Meni zanimljiv 15mm f4,5 Mk III Super Wide Heliar ce biti i najjeftiniji prajm za "samo" 900 EUR.
Captain Slow napisao:S110 nema nigde da se kupi, zvao sam par radnji još onomad i ništa.
A od nekih kompakata što ima kod nas na stanju?
Vidi kod ovih što donose iz Mađarske na kupujem prodajem, možda mogu da ti dovuku nešto povoljnije. Pogledao sam kod nas po oglasima, nema trenutno bogznašta u tom cenovnom rangu. Imaš nov A5000 za 350€ ili S120.
zuzazu napisao:... Kao sto sam rekao, postavljene fotografije nisam obradjivao, a ova je takva kakva jeste, izasla iz aparata podesenog na soft HDR. ...
Ja zaboravio da si jasno naveo da nisu naknadno obrađivane
Sad mi je jasno zašto tako izgleda, s time da su preterali merku: ovo bi po meni bio neki srednji nivo HDR-a, nikako najslabiji (kako li tek izgledaju srednji i najači, takva fotka nije ni za šta).
HDR ne volim mada moze neki put da bude interesantan. Umesto HDR-a vise sam za opciju izvlacenja svetlijih detalja is senke npr. D-Light
. Inace ZU ta fotka sa decom je