Odigrah upravo Brothers: A Tale of Two Sons. Fantastično! Umetničko delo, bez ikakvog preterivanja. Uostalom na igri je radio filmski režiser, Josef Fares. To ne znači da je igra sva u sinematicima. Ne, ima ih ali minimalno, ali cela igra odiše nekim "Gospodar prstenova" šmekom. Da vas ne zavara bajkoviti izgleda, ima veoma mračnih i krvavih delova. Igra je inače arkadna avantura, nije ni teška ni duga, prelazi se za 3-4 sata.
Igru sam kupio odavno, dok sam tražio igre sa lokalnim multiplejerom za klince. Ova mi se učinila da je za dva igrača. Međutim, ispostavilo se da je predviđeno da jedna osoba na jednom kontroleru upravlja sa dva lika istovremeno. WTF? Poludeo sam i batalio je do danas.
O, kako sam pogrešio. Jeste neobičan izbor kontrole ali je itekako opravdan u samoj igri. Vidim da su neki uspeli da je odigraju i na tastaturi ali ovo stvarno nije za to. Pravljena je da se igra sa dva mini stika na Xbox ili sličnom kontroleru. Na primer relativno često treba oba stika da vrtiš u krug. Na tastaturi bi to bilo ubistvo. Tehnički je maksimalno ispeglana. Radi savršeno na GTX 660, doduše i igra je stara već par godina.
Na kraju igre sam stigao do suza. Nisam igrao emotivniju igru ikada. Pogledajte trejler. Ako vam se učini zanimljivo, ne čitajte ništa dalje, šteta bi bilo naleteti na neki spoiler.
https://www.youtube.com/watch?v=dTu1J2pFhbA