Taman posla da se igra bez ikakvog nišana ... nišan je tu ali kao kod pravog oružja: u pitanju je "mušica" na vrhu cevi. Obično se stisne desni taster miša da bi se puška digla u položaj za nišanjenje, što verovatno znaš.Xepoj87 napisao:...FPS ne moze ozbiljno da se igra bez nisana nikako, moze ovako casual,... sto je ekran veci, to je teze pucati napamet,...
Samo takav sistem nišanjenja ja i volim, a inače sam godinama bio, slobodno mogu reći, profesionalni FPS igrač (2003 do ~2012) samo jedne multiplejer igre: Vietcong-a (isključivo u "istoimenom modu", znači bez HUD-a i krstića tj. nišanjenje na mušicu ili snajper).
E sad, ako naletiš na neprijatelja dok si u trku ili ga nisi očekivao, tada je (zavisno od okolnosti) često bolje zapucati "sa boka" tj. pucati odmah bez dizanja puške a nišanjenje se svodi na to da neprijatelja pokušaš da postaviš u centar ekrana (usput gledaš i gde udaraju meci, ako takva animacija postoji). To pucanje sa boka je bez onog nišanskog krstića, naravno - prilično neprecizno ali ili to ili si mrtav ... pa kom opanci - kom obojci, precizniji/veštiji nastavlja dalje a onaj drugi se responuje. Mada u Vietcong-u je ipak bolje i tada dignuti pušku i pucati (ono: skoro istovremeno - desni pa levi), nego pokušavati sa boka, pre svega zbog velikog rasipanja pogodaka (tako je napravljena igra, da sledi realno ponašanje oružja).
Asasin Krid i druge igre iz trećeg lica, nikada nisam igrao (osim par pokušaja), jer me to ne privlači a i previše mi je konfuzno kretanje kamere "oko lika" i to me baš izluđuje (ovisno o tome da li postoji neka prepreka), pošto mi je nelogično da tako kamera skače i čas lik koji vodiš - gledaš sa leva, čas sa desna, čas odpozadi ... jednostavno mi to "ide na živce".
Sećam se da sam se prvi put sa time suočio kod prve Lare Kroft i zato je praktično nikada nisam igrao (kao ni druge slične igre).
Najduže sam igrao Mirror's Edge (od početka igre, jedno 4-5 nivoa) ali mi je i to na kraju smor: samo trčiš-skačeš, biješ, pa opet trčiš-skačeš, malo razmiliš, pa opet biješ ... i tako u krug. Nije to za mene. Ja volim "realnost", oružje, živog protivnika za koga ne znaš gde se nalazi, šunjaj se - zauzmi busiju i čekaj ili budi ofanzivan pa "uleti" negde gde ta ne očekuje pa tamo napravi zasedu i pripucaj ... ili snajperisanje - to mi je u stvari #1 u FPS igricama. Neko bi rekao "evo ga kamperaš" ... ne - ne mislim na taj stil, već kao u realnom životu, moraš se došunjati na neku totalno neočekivanu poziciju, ubiti par protivnika, brzo i neprimetno se povući i promeniti (unapred planiranu) poziciju, opet sačekati koliko treba da ti naleti nova žrtva ... i tako u krug, dok te neko ne skenja. To najviše volim, pogotovo ono nišanjenje sa preticanjem i potrebom da to odradiš u sekundi do dve - najviše, sa zaustavljenim disanjem i na čist instikt (iza koga stoji dugo iskustvo).
Eto zato volim samo takve igrice a pomenuti Vietcong je baš odličan primer toga, jeste grafika malo "starija" ali meni je ekstra jer ti omogućava da se kriješ u žbunju, drveću, vodi ... prilično je to realistično napravljeno, plus oružje ima "trzaj" pa moraš i to da kompenzuješ ... baš hard core FPS.