Vidim da se sa leve strane priblizava/provlaci motorista, pa reko' da mu ostavim mesta: smotam u desno i taman pipnuh gas, primetim u desnom retrovizoru biciklistu. Lik se stvorio niotkuda (verovatno sisao sa trotoara) i proleteo videvsi da ce se otvoriti semafor. Da nisam bacio pogled u desni retrovizor (a svega par trenutaka ranije sam gledao i nikoga nije bilo), te stao na kocnicu posle par cm, sada bih i ja imao neku pricu i pitanje za savet pravnika...
Kao sto sam pisao, vodim racuna o dvotockasima, ali bi bilo lepo da i oni (jadni naivni) malo doprinesu svojoj bezbednosti.
Lepo kaze pravilo : "Nikada ne pretici onoga koji ce odmah zatim morati da pretice tebe". Na biciklu nikada ne preticem bus u stanici i sl., niti se trudim da se probijam na semaforu - stanem i cekam, kao i ostali, ako vec vozim ulicom, sto izbegavam kad god mogu.
Jasno mi je i da motor ima super start i da ce na semaforu uvek odleteti, ali zar uvek i po svaku cenu moraju da se proguraju/probiju do "pol pozicije"? Trudim se da ih uvek pustim i ostavim mesta, ali neki ce jos malo poceti da sklapaju retrovizore ljudima, smatrajuci da su Bogom dani da se nacrtaju prvi na semaforu...a jos uvek ima dosta automobila bez klime, pa se na semaforima cesto otvaraju vrata.

I da, kako sam reagovao? "Pffff, dobro ne udarih cupavu budalu". Sve i da sam hteo, ne bih ga stigao da dovrsim ono sto sudbina nije dozvolila
