Darko napisao: 15 Okt 2017, 15:30
Ada me potpuno odusevila. Nisam nikad tuda setao. nisam imao predstavu da je jezero tako dugacko kao i staza oko njega (oko 8km) Predivna priroda, suma, ciste plaze, lepi kafic, tiho, stvarno uzivancija za setnju, pogotovo juce, lep dan, nema guzve. Nemas uopste osecaj da si u milionskom gradu.
Da, to je zaista dragulj Beograda. Jezero je napravljeno 1960-tih pregrađivanjem rukavca Save između ostrva Ada Ciganlija i obale. Leti bude prilična gužva, a u ovo doba je odlično za pešačenje i vožnju bicikla.
Darko napisao: 15 Okt 2017, 15:30
Posetio i onaj club aleksandar. Nije lose, pogled je odlican. Svidela mi se staza/spustanje kolima kroz sumu, nisam znao da je tako veliki park i tako gusto rastinje i hladovina. Veoma lepo.
To je Košutnjak - velika prirodna šuma. Inače sve velike zelene površine u Beogradu su prirodne šume, a ono što je planski sađeno je po površini vrlo malo i neprimereno jednom milionskom gradu i prestonici. Na primer, umesto planirane i započete gradnje onih monstruozno visokih objekta na obali Save, mnogo smisleniji na tom prostoru bi bio veliki park, recimo po ugledu na Central Park u Njujorku.
Kao što napisa Grujicd, obavezno obiđi Avalu - to je prava planina (511 mnv)

i pored Ade, takođe dragulj Beograda, doduše dalji od centra i mnogo manje iskorišćen. Do Avale ćeš najlakše doći tako što Bulevarom oslobođenja (ex JNA) samo ćeraš pravo.

Kad dođeš na Trošarinu, ulica više nema razdvojene trake, počinje da krivuda, i iako se još neko vreme zove Bulevar oslobođenja, to je praktično početak Avalskog puta. Od te tačke do podnožja ima oko 9 km. Kad dođeš do podnožja, postoje dva jednosmerna puta - kraći (oko 4 km) za uzbrdo i duži (oko 6.5 km) za nizbrdo. Na Avali zapravo nema mnogo toga da se vidi. Spomenik neznanom junaku (imaš u temi "Zanimljivi tekstovi" o tome kako je kralj Aleksandar 1934. sravnio sa zemljom srednjovekovni grad Žrnov da bi ga napravio) koji je prilično bezličan, ali gabaritima velik + na uzvišenju do koga se dolazi stepenicama. Vrlo sličnog izgleda kao Njegošev mauzolej na Lovćenu - zapravo je Meštrović iskopirao sam sebe. Jedino što na Lovećnu ima mnogo, mogo, više stepenika do vrha.

Druga (zanimljivija) lokacija koju treba obići je TV toranj. Kad se krene putem prema dole, on se nalazi posle par stotina metara. Terasa za turiste je uska i obično bude gužva... ali dovoljno da možeš da pogledaš na sve strane sveta i vidiš pola Šumadije.

Ono što mi se ne sviđa je zid od providnog pleksiglasa skoro punom visinom terase. Na starom tornju je postojala samo relativno niska metalna ograda i mogao je da se oseti vetar.