Darko napisao: 21 Apr 2018, 16:20
Rusija je tako olako pustila neke zemlje da "odu". Kazahstan je ogroman, 9 puta veci od sfrj na primer. Ima znacajan polozaj. Ruski je zvanican jezik i 25% stanovnistva su rusi. Okruzen je rusijom. Tamo im je i kosmodrom. Da je bilo malo barem pameti to bi bila republika u okviru ruske federacije.
Zajedno bi imali skoro 20 miliona kv km.
I Transsibirska železnička pruga jednim malim delom prolazi kroz Kazahstan. Tu su Rusi apsolutna većina (vidi se i po hrišćanskim nazivima gradova - npr. Petropavlovsk), ali opet - pravno gledano, reč je o teritoriji druge zemlje.
Još je Kazahstan jedina ex-SSSR republika koja nije htela nezavisnost, već je glasala da ostane u SSSR
starac vujadin napisao: 21 Apr 2018, 17:43
Azerbejdžan je mnogo bliži NATO nego Kazahstan.
Azerbejdžan je inače veoma zanimljiva zemlja (nisam bio, navešću iskustva iz druge ruke). Oni imaju izraženiju nacionalnu svest i bili su za odvajanje od SSSR. 19 i 20. 1. 1990. su u Bakuu bile velike demonstracije, tokom kojih je po nalogu kontroverznog generala Aleksandra Lebeda intervenisala sovjetska armija i ubijeno je oko 200 demonstranata. Taj dan se sada obeležava kao "crni januar" (kara janvar).
Ali generalno nemaju istoriju sukoba sa Rusima, rado govore ruskim jezikom (stariji ga znaju, mlađi razumeju ali slabo govore) i prijateljski su nastrojeni prema Rusima. Za razliku od npr. pravoslavne Gruzije, koja ima viševekovnu istoriju borbe za samostalnost i gde je tekuća politika anti-ruska.
Azerbejdžan se graniči i sa Turskom i sa Iranom i stanovništvo je delimično sunitsko, a delimično šiitsko. Međutim, kako bi se održalo jedinstvo naroda, šiitsko-sunitske razlike su neka vrsta tabua - o njima se ne govori. Ima dosta i hrišćana svih denominacija (najviše Rusa), kao i upadljivo mnogo Jevreja. Azerbejdžanske žene u javnosti idu slobodno otkrivene glave i stiče se utisak sekularne države. Ima "zamotanih", ali to su turisti iz Saudijske Arabije i UAE. Trgovinski i turistički su dosta povezani sa Turskom, Iranom i Rusijom. Ponosni su na svoju multikulturalnost i rado komuniciraju sa strancima iz celog sveta.
Međutim, ima jedan narod koji je na "crnoj listi", a to su Jermeni. Njima ulazak u Azerbejdžan nije dozvoljen ni pod kakvim uslovima. Ne puštaju čak ni one koji su iz drugih zamalja, ali im u dokumentima piše da imaju jermensko ime ili prezime, ili čak da otac ima jermensko ime. Granica između Jermenije i Azerbejdžana je potpuno zatvorena (isto i između Jermenije i Turske), a ako kao stranac hoćete da pređete iz jedne zemlje u drugu, mora preko Gruzije. Formalni razlog je jermenska enklava Nagorno-Karabah koja se geografski nalazi u Azerbejdžanu, a koja je posle rata koji je počeo još pre raspada SSSR proglasila nezavisnost od Azerbejdžana. Istorija ovih sukoba je dosta dugačka i nije tako jednostavna. Postoji i azerbejdžanska enklava Nahičevanj, koja se nalazi između Jermenije i Irana, a koju Jermeni nisu ni pokušali silom da uključe u svoju državu. Tako da, kada je ova stvar u pitanju, najbolje je istražiti stav obe strane. Azerbejdžanci Jermene nazivaju "teroristima" i "ubicama", imaju čak i "muzej genocida" posvećen događajima iz 1920-ih godina i masovnim ubistvima od strane Jermena. Ali niko ne kaže šta je bilo 1915, kada su Turci (i Azerbejžanci zajedno sa njima) poklali dva miliona Jermena za 7 dana. Takođe, oko 4/5 nekadašnje Jermenije se sada nalazi u Turskoj, a centar države je bila oblast oko jezera Van. Krajem Prvog svetskog rata, Ruska armija je uspela da oslobodi celu oblast, ali je onda izbila Oktobarska revolucija, a Jermeni su manipulacijama od strane Engleza prevareni da Nahičevanj i Karabah "privremeno" daju Azerbejdžanu.