Ne vidi se “košavska” pista, travnata staza upravna na betonku, bliže tornju.
Možda ovi “instant” momci danas ne lete po takvim vetrovima.
U moje vreme, kada nije bilo mobilnih telefona, imali smo samo govornicu na ulasku u internat, i desi se da bude gužva za telefon

Legao čovek na telefon, i vodi ljubav preko telefona sa ribom, a ovaj iza njega pizdi...
Pokupi se, i predje preko ulice u ludaru. Lepo objasni čuvaru o čemu se radi, i ovaj ga pusti unutra da telefonira odatle.
Odužio i on, a u medjuvremenu se zamene kapidžije.
Da krene napolje - “kud’ si kren’o?”, pita čuvar.
Ovaj objašnjava, ali džabe “Znate, ja pilot... iz internata preko puta....”
“SVI SMO MI OVDE PILOTI, ajd se sada lepo vrati nazad”
Od tada postoji urbana legenda “svi smo mi ovde piloti”
Onda su cimnuli Siću Hadžijevića sa po podnevne dremke, direktora škole, da vadi pitonca iz ludare.
Kakav je to haos bio! Zabranili nam izlaske ko zna koliko, i zabranili da hodamo stranom ulice gde je ludara.
Na žalost, drugar iz priče nije više medju živima.