Černobil i Fukušima su vrlo slični incidenti - došlo je bukvalno do otvaranja reaktora i izlaska njegovog sadržaja o okolnu sredinu. U Černobilu je inicijalno curenje sadržaja bilo veće, jer je vodena para pod pritiskom dovela do eksplozije. U Fukušimi je zemljotres doveo do pucanja reaktora (lepo se na snimcima vidi belo usijanje unutra, iako su prvo tvrdili da nije otvoren).
Sovjetska reakcija je bila ispravna: zatrpavanje reaktora peskom (koji se u kontaktu sa toplotom topio i pravio staklo), kako bi se sprečilo dalji izlazak sadržaja u atmosferu (posle je napravljen betonski "sarkofag"). Takođe, znali su da je bolje da sadržaj ostane lokalizovan na tom prostoru, nego da ga voda-kiša prenese duboko u zemljište i u reke. Zato su dve godine sprečavali padavine iznad oblasti, dok se ne raspadnu kratkoživeći - naviše radioaktivni izotopi (jod 131 i drugi).
Rusi su to isto savetovali Japancima posle dešavanja u Fukušimi. Oni su to odbili, već su poslušali Amerikance i počeli da zalivaju reaktor vodom, kako bi ga ohladili (što je nepotrebno i besmisleno). To još uvek rade, a znaju da ga neće ohladili ni za 1000 godina. Samo ispiraju sadržaj u Pacifik i zagađuju okolinu sve više i više. Uopšte me ne bi čudilo da ih Amerikanci iz nekih razloga namerno "savetuju" da tako rade.