Lagano, stigao sam u hotel na večeru, neka 3-4h kasnije. Bitno je slaganje hrane, polako, da ne bude nagli šok.
I ne, ne žderem stalno ovako, samo mi trebalo malo da se povratim. Čak mleveno meso izbegavam van kuće i ponekad Miletove pljeke.
Što se same Šajkače tiče:
Jeftino jeste. Jedan punjeni batak, porcija belog (tri parčeta) i punjeni ćevap, tri salate , pivo, dva soka, tri lepinje. 1500+ dinara. Za nas dvoje, preterana količina hrane. Nije da nisam pojeo svoje, a i pripomogao sam. Ostade malo belog i zalogaj ćevapa, uz izbacivanje dela fila.
Uopšteno, kvanitet je ispred kvaliteta. Gomila mesišta, koje nije loše, ali nije ništa wow. Ništa od hrane nije suvo, prepečeno ili bljak. Ipak, ništa nije za pamćenje. Čak je i paradajz prosek, gde god sam jeo, poslednjih dana, bio je bolji, od BGa, preko SMKD do GR. Lepinje su najbolje.
Toalet ne radi, a na lavabou jedva da curka voda. Sapuna bar ima, najjeftiniji tečni od litar, pri kraju, pa kad navrneš, čekaaaaš da iscuri. Prineli su bar bure vode, sa kanticom za polivanje. Pola kafane se renovira, ruši, majstor (tipa vlasnik ili neli ćale iz komšiluka) nešto šiba macolom, bez ikakve barijere ka ostatku bašte, koja radi.
I tako. Nisam nešto posevno nezadovoljan, niti oduševljen. Neću otići opet.
T-T