Pozdrav drugari,
vidim pominjete me, pa kako onda da se ne javim

Probaću kroz post da odgovorim i na neka pitanja koja je Duke postavio ali i da iznesem neka zapažanja.
Što se tiče stana, to ovde nije toliki problem, stanova ima (naravno ne baš milion ali ima) i cene su ok (dvosoban stan kreće od 450 do 600 evra, na to dodju još troškovi struje i internet). Može vam se desiti, zbog prethodnog lošeg iskustva neće da vam izdaju stan, ja sam nudio dupli depozit ali lik nije hteo da mi izda stan. Što se tiče stana, to bi voleo da imam i ja u Srbiji, ovde depozit nije simboličan, imaš neke ugovorne obaveze (12+3 meseca minimalnog boravka), moram da platim jednom u 2 godine čišćenje bojlera od kamenca, obavezno je i osiguranje stana.
Što se tiče posla, ja sam imao 3 dimenzije problema, nova industrija, malo drugačija uloga i deo integracije (kultura, mindset na poslu, kolege i rad na nemačkom jeziku). Moj problem, rekao bi zbog uplašenosti, jezika i omče oko vrata da sam uleteo mnogo love a mogu da ne uspem da zadržim posao posle probnog rada, jeste bio da sam jedno vreme bio malo suzdržan i u grčku. Nakon jedno 12 meseci bi rekao ad sam se uklopio, danas sam im (po njihovim rečima) omiljeni kolega u timu i to znači da je moguće integrisati se čak iako se samo opustiš i budeš prirodan. Za ova 22 meseca, otpustili su 4oro, ja sam preživeo, doduše omča se steže pa ćemo videti šta nas čeka u narednih 6 meseci. Moja firma je generalno u velikom problemu, u novembru otpuštamo novih 19% zaposlenih u administraciji.
Što se tiče društva ovde, hm, tu nisam oduševljen ali mislim da ima dosta do mene. Moja nesreća je da dolazim iz NSa, gdje sam skupio ekipu na faksu i preko kuma, obrazovani, inteligentni ljudi sličnih interesovanja. Bolju bazu za sklapanje prijateljstava nikada u životu neću imati, tako da ovde ne mogu da lako dostignem taj nivo. Dodatno, ne mogu da se družim sa nekim našim "prosečnim" gastosima, suštinski nema neke ogromne razlike u strukturi "balkanskog društva" u mentalnom sklopu ovde i u Srbiji, samo, u Srbiji se vremenom izoluješ od ovih drugih i nemaš dodira sa njima. Ja se i ovde družim sa sličnim ljudima kao kući, jedina razlika je što sam ja ubjedljivo najmladji.
Ja ću, na ovaj ili onaj način morati da se selim, o tome sam pisao i ranije, Klagenfurt je lep grad, 100 hiljada stanovnika, u gradu ima svega osim dešavanja i ljudi

Jako mnogo mladih ljudi se iseljava iz ovog dela AT, da imam porodicu, možda bi razmislio da ostanemo ovde (divno jezero, lepa priroda, fina pozicija za izlete, blizu Srb/BiH, relativno jeftine nekretnine).
Da li bi se vratio?
Ne, nikako, samo silom

Jednostavno, što sam duže ovde, više mi upadaju u oči sve mane i problemi na Balkanu, nema svrhe ići nazad. Ovde ti sistem daje sigurnost, nema one teatralnosti, lupetanja gluposti, karanja u mozak, nacionalizma na najvišem nivou i sl., sve to čini svakodnevnicu dole (Corona je bila odličan primer kako je to ovde izgledalo a kako dole). Ovde se sati na poslu uglavnom pišu, znači, umesto dugogodišnjeg rada 9-12 sati u svrhu stvaranja veće zarade poslodavcu, ovde se sati pišu pa ćeš dobiti ili slobodne dane (u mojoj struci češća praksa) ili će ti to isplatiti. O penzionom, zdravstvenom sistemu i sl., da ne pričam, ako sutra budem imao ženu koja se porađa onda ne moram da tražim "vezu" da doktora "častim" sa 500e "da sve bude ok" i sl.
Sada sam obezbedio ovu bolju vizu, imam pravo na 5 meseci pomoći od biroa za nezaposlene ako bi dobio otkaz. Imam utisak potpune sigurnosti. Država stoji iza svog naroda, sada su godinu dana dali neki program za firme za zaposlene koji ne rade puno radno vreme. Time su spasili stotine hiljada radnih mesta, kod nas bi gledali kako se sistem ruši.
Slobodno vreme?
Ja imam 2 problema, putujem (tako sam hteo) 40 km do posla (to košta skoro sat ipo izgubljenog vremena) i radim u firmi gdje se mnogo radi. Krećem na posao u 7, retko sam kući pre 6 (često i u 7 ili 8), tako da preko nedelje imam vremena za 1 aktivnost posle posla. Vreme posle posla provodim tako što ili idem na trening, na neko piće ili (doduše baš ponekada) odem da blejim na nekom jezeru ovde u kraju.
Vikendom ovde ima stvarno mnogo toga da se vidi, pretprošli vikend sam išao na Grossglockner i na 2 glećera, predobar fazon. Da nema ove Corone, zujao bi po IT/SLO vikendima, ovde svi rade neke izlete i sl. To im je lifestyle vikendom, zato je grad prazan i nema nikoga po gradu

Malo mi fali društvo, to sam već pominjao, nije to ni blizu nivoa kući ali to društvo više nemam ni kući (devojke, prve ženidbe, biće uskoro i dece).
Šta je bitno da bi se "uklopio"?
Pa bitno je da se malo čovek koriguje i prilagodi ovom sistemu, npr., da ti je normalno da ti platiš kafu kolegama a oni tebi nikada. Da prihvatiš i neki drugi način zabave, oni svi vole da idu u prirodu, da šetaju, jednostavno ne očekuj od njih da sede po kafićima. Da ne želiš biti, u mom slučaju Austrijanac, i da nemaš problem sa tim što si stranac. Realno, kod nas ljudi preziru i hejtuju migrante, ja sam za prosečnog Jodlara migrant, i tako to gledam. Kulturni su ljudi prema tebi, bilo da pričamo o državnim službama, ljudima na poslu i sl, ili da pričamo o konobarima i prodavačicama u radnjama. Ali u nekoj situaciji ćeš osetiti tu razliku, ali meni je to normalno. Treba da budeš ono što jesi, naravno, uz prihvatanje normi ponašanja.
Bitno je da znate jezik zemlje gde radite i živite, ja sam tu relativno dobar (ima mesta za doradu ali sam zadovoljan), jezik ti treba za sve, od promene posla do integracije i života (moraš doktoru, advokatu, u opštinu i sl.).
Ima li para tamo?
Odgovorno tvrdim da bi svako imao nešto veći životni standard osim ljudi koji možda imaju specifičan lifestyle. Ja nisam dočekao, tj. odbio sam ponudu da počnem lepe pare da zarađujem u Srbiji (3 prosečne plate) ali sam imao skoro 2 u momentu odlaska. Kući, i pored mog stana, uz malo bolji životni stil, bio sam u stanju da uštedim max 200-300 evra u mesecu, realno često bi završio mesec oko nule ili u minusu (registracija auta, putovanje i sl. vanredni troškovi). Živeo sam sam, imao sam stan u svom posedu, tako da sam tu imao lepu uštedu.
Ovde, imam dovoljno da realizujem manje - više sve što planiram, ne moram da mislim da li ću imati za putovanje ili bilo koji "vanredni trošak". Od moje plate bi mogao da finansiram stan u Beču od (60-70 m2), da imam lep auto i da normalno živim (godišnji, nešto tehnike,/gadgeta i sl, putovanja, izleti itd.). Neću od ovog ovde postati milioner, to svakako, ali mi jeste nebo i zemlja, lako se zaboravi da sam nekada radio za 300 ili 400 evra, a posao je bio relativno uporedi ovom danas. Ako nekome znači, mislim da su fiksni troškovi za samca (stan + internet + prevoz + max 500 evra). Od drugara, sa po dvoje manje dece, čujem da njihove porodice troše oko 2500 evra (sa stanom od oko 1000e), a dečiji dodatak + poresko oslobođenje za dvoje dece dođe 600 evra.
Šta mi "smeta" i šta bi morao da popravim da budem zadovoljniji?
- pa što nemam društvo kao dole, ali, korak unapred bi trebao da se desi kada se jednog dana preselim za Beč (imam tamo par drugara),
- visoki nameti na jake automobile, obavezno osiguranje i porez dodju otprilike 10 evra po KW, znači za mojih željenih 300 ponija je to 2200 evra, po meni je to baš mnogo
- treba naći pravu firmu gde postoji kultura stranaca u menadžerskom kadru ili da krenem nešto svoje (što mi je pametnije)
- da se sredim privatno
P.S. Nisam siguran da će ovaj post ni Duke pročitati
Edit:
Dag,
ja nikad nisam čuo da neko naš na zapadu zaradi manje od 2000 evra, a u praksi ne vidim baš da imaju toliko koliko vole da se hvale dole. Uvek mi je to smetalo, nekako, ako te neko već pita, kaži čoveku istinu jer mu je možda bitno (hteo bi i on da pali, poredi sa sobom pa računa isplati li mu se i sl.). Nema potrebe lagati, pričati brutto i sl., ali kako onda da se kurčiš u svom selu kako ti je tamo extra
