Evo ovako, ostao sam dužan neke detalje
Nisam nikad zbog leđa išao kod lekara, ali evo zakazao sam večeras da odem, mada manje više znam šta će mi reći. Jednom prilikom sam bio zbog nečeg drugog pa sam spomenuo leđa, na šta sam dobio odgovor da više vežbam i više se krećem.
Moj brat ima ustanovljenu diskus herniu. Bio je u to vreme u vojsci, pa ga je zapalo da ode na VMA kod stručnjaka. Tamo su hteli da ga operišu, ali je on tražio i drugo mišljenje kod drugih lekara, koji su mu rekli da nije za operaciju. Na kraju je odustao od operacije. Njega npr. leđa nikad ne bole konstantno, odnosno ne ga bole, nego jednostavno neki ograničeni pokreti, ne možeš da se saviješ kako treba, ako se ne osloniš na kolena i slično, kao što je kod mene. Od toga nema, njega jednostavno ukoči od neke bezazlene situacije, kao što je okretanje trupa da uzme čašu koja je iza. Onda njemu se bol "spušta" niz nogu, pa ga u jednom trenutku boli noga, sve do stopala. To je valjda to nagnječenje nerva. Kod mene toga nema, nikad me ništa sem leđa nije bolelo. A njemu naprotiv, pokreti su mu slobodni i sve je normalno, do jednom, kada ga preseče.
Ali kod mene je prisutna stalna nekakva ukočenost. Nije to bol da se ne možeš pomerati, nego te nekako tera, da se kriviš u stranu kada se savijaš, a ne onako frontalno, da bi izbegao taj bol. Nekoliko put mi se desilo, da i mene ukoči, i desi mi se takav bol, kao da mi je neko zario nož u leđa. Ali sva sreća to traje 2,3 sekunde, posle prođe, ali uz maksimalno ograničene pokrete, jer imam utisak da bi me svaki pokret ukoliko nije strogo kontrolisan doveo opet do tog bola, koji je prilično neprijatan. Gotovo je nemoguće normalno sesti, ustati, itd. Takvu situaciju sam imao 2,3 možda 4 puta do sada, i uglavnom je rešim pijenjem diklofenaka. Sutra ujutru ustanem i mogu normalno da se umijem i slično. Nema problema. Ali naglašavam da mi nikad nije bol "silazio" niz nogu što sam skoro uvek nalazio i čuo od drugih ljudi koji pate od diskus hernie, to je prvo sto me pitaju

Meni mnogo veći problem predstavlja ova ukočenost i ne sloboda pokreta. Što se tiče snage tu ne manjkam, npr. pre 10 dana sam prodao onaj motor iz astre, i bez problema sam ga preneo, dizao, utovarao, mislim da blok ima barem 80-90kg, možda i više.
Jedina stvar koja me rasturi i često dovede do problema sa nenormalnim bolom zarivanja noža u leđa je košenje trimerom. Valjda taj pokret, gde sam malo savijen na dole, i njišem se levo desno mi ne odgovara. Dok kosim sve je savršeno. Kada završim posle par minuta, ako krenem da se savijem, muke žive. Jednom sam pokleko kod česme. Kontam da je to njihanje izitiralo diskove, koji su otekli i udarili u živac ili meko tkivo okolo.
Sad da se vratim na prvi post. Diskovi nemaju krvne sudove, gubimo ih ne znam u kojoj godini, nego se prehranjuju tako što uzimaju tečnosti iz okolnog tkiva. To se dešava kada nisu pod opterećenjem, odnosno kada ih ne gnječe pršljenovi. Npr. kada spavamo, zato je bitan izuzezno dušek, jer ako nije dobar, kičma će opet biti opterećena i onda nema odmota nikad. Na duže vreme to zna biti kobno po leđa. Druga stvar je da visiš. To rasteže kičmu i stvara obrnut pritisak, kada diskovi nisu spljošteni, nego "slobodni" pa mogu da se oporave. Zato sam to pitao.
Što se tiče oparacije, na netu sam našao dosta iskustava u vezi sa tim i na operaciju su uglavnom išli ljudi koji nisu imali izbora, npr. počela noga da im odumire, stopalo pada, ne mogu bešiku da zadrže, nema erekcije

i slično. Gomila ljudi je problem, ne mogu da kažem rešila, ali mogu da kažem stavila pod kontrolu vežbanjem.
Posle 30 godine taj diskus slabi, gubi elastičnost i nepovratno se može izgubiti njegova funkcija. Neki neurohirurzi tvrde da kada bi sproveli ispitivanje na ljudima starijim od 50 godina, utvrdili bi da 99,99% ima problema sa diskovima
Kada bi pršljenovi mogli da se preslože, kao što to rade mačke i kerovi, po 10 puta na dan, nikad ne bismo imali nijedan problem sa kičmom. I još jedna stvar, pomalo čudna, ali je od doktora: diskus hernija u većini slučajeva nije posledica dizanja nekih velikih tereta i slični, nego dugog sedenja, stajanja! Dizanje tereta može biti samo okidač, ako si upropastio leđa sedenjem npr. Tu se sad opet vraćam na mene. Pre 10ak godina sam stvarno mogao da iščupam banderu ništa mi nije falilo. Problem sa leđima nastaje i postaje sve gori, kako sam počeo raditi sedeći posao pre 5 godina. Tačno kada se osvrnem unazad, vidim da je sve gore i gore. Da se sve to manifestovalo, ne dok sedim, nego kada odem kući i radim nešto, pa pomislim ostarilo se, a u stvari sam leđa pokvario sedeći.
Uzeo sam da radim neke vežbe, ali to je dugotrajan i mukotrpan proces, kao i sve što radiš, a ne vidiš nekog pomaka. Radim ja i trbušnjaka klasične, kao Roki

, ne smeta mi ništa, mogu da ih radim. Ono što hoću sad da napravim, jeste vratilo, da mogu viseći da radim trbušnjake i zgibove, jer tada kičma ne trpi teret usled gravitacije, kao kod ostalih vežbi.
Izvinjavam se na dugačkom postu
Edit: izivnjavam i ako ima nekih rečenica čudnih, pošto nisam odjednom pisao ceo tekst nego sam dopisivao
