Vladapetr napisao:
Za sve živo na svetu postoji rizik ali taj rizik ima neku meru, količinu. Kad se ta količina prekorači onda nastaje problem i o tome pišem, ali bez uspeha.
Uostalom, razmišljanje koje je ovde očigledno većinsko a koje kaže da je isključiva krivica za nastalu situaciju u onome ko je takav kredit uzeo - je istovetno razmišljanju ovde države, koja bi ako može sve ovo da odgleda sa strane sa rukama u džepovima. Sve zemlje koje su uređenije od ove će navedeni problem pokušati da reše nekim merama, ili su već donele mere kojim ga rešavaju. Meni je to dovoljno

Mera rizika je 1/4 zarade. Preko toga kao rate ne uzima se kredit. To varira zavisno od individualne pozicije ali generalno ne uzima se kredit sa ratom od 80% zarade pa onda kada se promeni nesto za sitni procenat nastane drama.
Kredit je institut za bogate, koji ne zele da trose svoje pare za obrtanje vec uzimaju tudje za tu svrhu.
Zadnjih nekoliko stotina godina.
Jedan od temelja kapitalizma.
Sto se tice razmisljanja koje je kako kazes vecinsko je takodje jedna od osnovnih tekovina kapitalizma, a to je razmisljanje koje preovladava u svetu.
Tvoje pare, tvoja odluka, tvoj rizik.
Ne postoji normalna drzava na svetu koja tvoj privatan problem resava socijalizacijom tvojih privatnih troskova. Zapravo, to je strogo zabranjeno svuda gde postoji privatna svojina a to je 99% planete.
Inace mere za resavanje toga sto je neko sebe doveo u bankrot stanje su dobro poznate, i jedna od njih je upravo institut bankrota koji kod nas jos nije uveden.
Kao i puno toga i tu tranzicija nije jos ni pocela, i jos nema naznaka kada ce se doneti zakon o bankrotu (licnom, podrazumeva se).
A osnovna mera kada se uzima kredit je obezbedjenje osiguranja. Banke koje ga daju to znaju, a podrazumeva se da to zna i svaki gradjanin koji je poslovno sposoban, i da shodno tome uz kredit obavezno ugovara i osiguranje (koje i placa dodatno naravno).
Uostalom, pravila su kristalno jasna i ne stoji navodno neznanje onih koji su uzeli kredit sta je to kreditni odnos, kakva je pravna regulativa, sta je to deviza, sta je valutni rizik i sve ostalo sto je rang osnovne skole u ekonomiji.
E sad, lepo je praviti se da nemas pojma ni o cemu, da te nista ne zanima, da ce neko drugi uvek da izvadi pare da ti gurne u dzep za svaki dug koji napravis, da ce neko imaginaran da te stiti od svojih odluka i ostalo sto podseca na navike iz samoupravljanja gde nije postojao novac kao vrednost i kao roba.
Berlinski zid je pao pre 25godina, i sada biti iznenadjen je zaista smesno u bilo kom kontekstu price o promeni drustvenog sistema.
I jos nesto, kredit se jedino i uvek uzima u valuti u kojoj se ostvaruje pretezna zarada.
Nikada, bukvalno nikada se ne uzima kredit sa valutnim rizikom ni u jednoj zemlji.
Onaj ko to uradi se automatski sam deklarise da ulazi u spekulativni posao, sto je legitimna licna odluka ali to takodje automatski znaci da to neko radi vrlo svesno i sa razlogom.
Na buduce pitanje, primas platu u dinarima a ne nudi se dinarski kredit. Ne uzimas kredit i kupujes za ono sto ustedis odnosno ono sto mozes iz tekucih dinarskih prihoda da servisiras.
Koliko para toliko muzike, ukratko.
Sve to isto vazi i za kupovinu frizidera, auta, usluga letovanja ili bilo cega drugog. Jedino tu su smesno mali iznosi pa je i rizik toliko mali da ne zaboli kada se dogodi promena rate.
Opet se vracam, plata je 300 evra, kredit se uzima sa ratom <75evra. I proporcionalno drugi iznosi.