Ima/o očev drug. Kupio novog, koristi/o kao drugi auto. Nisam video čoveka odavno pa ne znam dali i dalje poseduje isti.
Otac je nekoliko puta pominjao taj auto u superlativu.
Jedini put kada sam bio u blizini tog vozila situacija nije bila takva da je dozvoljavala da ja tu nešto specijalno zavirujem. Ono što mi je ostalo u sećanju jeste dok sam vozio iza. Sećam se tog zvuka koji je nagovestio početak akcije ubrzavanja i moj pokušaj da "održim" ritam u daleko tromijem i slabijem vozilu. Dugo sam se nadao kako ćemo se uskoro opet sresti i da ću dobiti priliku makar sa zadnjeg sedišta da uživam u vožnji. Od tad prođoše godine...
Ja sam kao mali, sa svega 8-9 godina, balavio ispred zgrade na njega. Bio je teget boje, malo svetlije nijanse od ove, pozadi ona dva dupla izduva, M5 znacka i ugravirano 300 na satu. U tim godinama sam znao da razlikujem automobile i da vidim koliko je "ugravirano", ali sam uvek imao tu neku vrstu odusevljenja kada sam bio pored njega, i znao sam da je nesto posebno.