Svaki avion ima proracunatu tacku kada ce poceti snizavanje. Sa te tacke, sa oduzetim gasom avion ce stici do zemlje normalnim uglom poniranja.
Ona se odredjuje na osnovu daljine do aerodroma, pravca vetra (ledjni vetar trazi veci ugao poniranja) i tezine aviona (tezi avion je probojniji pa ne moze da uspori)
Na vise mesta u kabini se nalazi upozorenje pilotu da se priblizava tacki snizavanja T/D top of descent.
Na ekranu se vidi sat i minut pocetka snizavanja, kao i miljaza. Na drugom instrumentu je na putanji leta zelenim slovima T/D takodje prikazana ta tacka.
Radi komfora putnika, da bi prelaz bio sto neosetniji, sa snizavanjem se pocine 10tak milja ranije, prvo sa blazim a onda vecim uglom poniranja.
Kada se dostigne planirano mesto snizavanja, pocinju da se pale raznorazne poruke upozorenja pilotu da mu je krajnje vreme da krene dole i samo slepac moze da ih previdi.
E, sada, ako je kontrola leta zauzeta od silnoga posla ili ako kontroloru misli odlutaju na drugu stranu, poslednja instanca koja ovo treba da ispravi je pilot,
sto generalno nije problem, ali je neprijatno za putnike.
Na snimku sam ostao visok samo 2000ft, i prvo mi je instrument pokazao da smo presli tacku za snizavanje, zatim mi je dao poruku DRAG REQUIRED, potom mi se vertikalno odstupanje od ugla poniranja pokazalo na vise instrumenata.
http://www.youtube.com/watch?v=25CWX01wiiM
Jednostavnim izvlacenjem vazdusnih kocnica, razliku od 2000ft, stigli smo za neka 3-4 minuta bez velikog silovanja aviona, a na instrumentima se vidi kako se smanjuje vertikalna devijacija.
Nije problem doci i sa vecim odstupanjem, ali izvucene vazdusne kocnice tresu avion (sto nije sve jedno mnogim putnicima koji se plase letenja). Povecanjem brzine aviona, jos vise se povecava uticaj kocnica, ali je i tresenje aviona izrazenije. Konacno, izvlacenje tockova kao poslednja mera ucinice da avion propada kao kamen, ali ce vibracije cele konstrukcije i buka koja dolazi od ovog otpora zaista biti neprijatni za putnike.
Poslednji put kad me je prezauzeta kontrolorka u Istanbulu "previdela", dosao sam pored piste na 26000ft (prakticno na visini krstarenja), i uz pomoc gore navedenih trikova, plus malo spiralnog spustanja i vektorisanja, stigao da snizim i sletim, ne izlazeci iz terminalne zone aerodroma.
Prema tome, za pilote nikakav problem, oni su nauceni da sve sto poleti mora i da sleti.
Ni za kontrolora, guze bezbedno zavaljene u svom sedistu na majcici zemljici.
Mozda malo neprijatnosti za nekog fobicnog putnika, koji ce biti sretniji kad stane na cvrsto tlo.
Kad budem bio jos visi, potrudicu se da i to postujem
