Imali smo, nismo znali
Re: Imali smo, nismo znali ...
I to je tacno nekad nisi placao ni kablovsu, net, mobilni, kola se nisu vozila svakodnevno i nisu se palila za svaku sitnicu, danas upalim auto da odem 300-400m da kupim nesto do prodavnice a generalno nisi imao ovoliko mesta i radnji da potrosis pare. Kupovalo se ono osnovno i sto se mora a ni izbor nije bio veliki da te mami da potrosis pare. A zato se secam da kad odemo u grcku potrosimo par hiljada maraka i kupimo sve ono sto u YU nije imalo da se kupi. Sta sve nismo dovlacili sve do kraja 90ih kad je polako sve to krenulo i ovde sa se uvozi, prodaje i kupuje
Re: Imali smo, nismo znali ...
Na osnovu toga sto sam na licu mesta, sto se informisem i imam dosta prijatelja u NL a i sirestarac vujadin napisao: 16 Jul 2020, 11:19Na osnovu čega znaš da nisam "precizan i tačan". Koji su to precizni i tačni podaci koji demantuju da se od socijalne pomoći na zapadu sve teže preživljava i da ljudi sve više moraju da rade više da bi preživeli?
I ne radi se o tome da ljudi traže sve više i više, nego da ispune ono što je bazični standard u nekom vremenu. To što to pre nije bio slučaj nije uporedivo. Stvar je da istu količinu novca imaš isti ili veći kvalitet života. Ako je to nekada bilo da s ekupamo jednom nedelno to je bilo tada, ako je danas standard da imamo stalno toplu i hladnu vodu i da možemo da kupamo kad god hoćemo onda je to standard.

A na osnovu cega ti znas? I o kakvim to podacima pricas? To je komplikovano stivo, sa mnogoooo parametara, pa se sve svede na kraju na osecaj konkretne osobe / grupe ljudi..
Ukratko bazicni zivot je uvek podmiren (na zapadu), ali podici moral i zadovoljiti sire zelje ljudi je tesko postici... U NL je najveci problem kako podmiriti bazicne potrebe (osnove dostojanstva) jedne osobe a opet ga motivisati da privredjuje i radi...
Re: Imali smo, nismo znali ...
Napisaću nešto, samo molim @Vladapetr a i druge da ne shvate lično, jer niti poznajem njihovu situaciju niti mi je namera da idem lično na bilo koga.
Lako je bilo ići na more sa "čistom platom", kad se stan dobio za džabe. Kao da nam sad neko pokloni 100k eura i kao OK je, idemo na more od plate kolima.
Moji ništa od države nisu dobili, kuću su sami završavali, i naravno da ta finansijska situacija nije uporediva sa onom gde bi stan dobili za dž.
Generalno, nervira me parcijalno sećanje svih nas. Situacija je bila daleko od normalne, kao što nije ni sada.
Lako je bilo ići na more sa "čistom platom", kad se stan dobio za džabe. Kao da nam sad neko pokloni 100k eura i kao OK je, idemo na more od plate kolima.
Moji ništa od države nisu dobili, kuću su sami završavali, i naravno da ta finansijska situacija nije uporediva sa onom gde bi stan dobili za dž.
Generalno, nervira me parcijalno sećanje svih nas. Situacija je bila daleko od normalne, kao što nije ni sada.
- Vladapetr
- Postovi: 9821
- Pridružio se: 26 Jan 2013, 10:50
- Garaža: Skoda Kodiaq 2.0 TDI L&K / Jeep Compass 1.3 DDCT
- Lokacija: Beograd
Re: Imali smo, nismo znali ...
Slažem se, samo što su tada postojale dve opcije:
- dobiješ stan od države a auto, letovanja itd... plaćaš sam, redovno
- ne dobiješ od države nego sam podigneš kuću, a za letovanja, auto itd... se dovijaš
Opcije su bile dostupne velikoj većini stanovništva u gradovima. Da ne frljam procente, ali baš značajnoj većini.
Koliko procenata danas ima na raspolaganju jednu od ove dve opcije?
- dobiješ stan od države a auto, letovanja itd... plaćaš sam, redovno
- ne dobiješ od države nego sam podigneš kuću, a za letovanja, auto itd... se dovijaš
Opcije su bile dostupne velikoj većini stanovništva u gradovima. Da ne frljam procente, ali baš značajnoj većini.
Koliko procenata danas ima na raspolaganju jednu od ove dve opcije?
There are 10 kinds of people in the world:
those who understand binary and others who don't.
those who understand binary and others who don't.
Re: Imali smo, nismo znali ...
Bilo je tada svašta. Uzimali su se i stambeni krediti koje posle pojede inflacija, moji to nisu smeli iz ko zna kojih razloga. Kao što ni stan nisu dobili, jer nisu se snašli (da ne kažem "bili su glupi" u smislu kako "iskoristiti" sistem).
- Gaginh0
- Postovi: 9544
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 06:16
- Garaža: Nemam garažu :(
- Lokacija: Dođoš, gde god da sam.
Re: Imali smo, nismo znali ...
Pisem preko telefona pa me mrzi da brisem ono sto se ne odnosi na mene. Vecina ne radi nista, zive "lepse od mene" koji tezim nesto da stvorim da mi bude bolje nego u Srbiji, zbog cega mi treba mnogo, a njima je dovoljna socijala da bi im bilo bolje. Ne zelim da hvatam socijalnu pomoc samo da nebih nista radio, tezim novom autu, stanu, kvalitetnoj hrani, garderobi, a time i sam sebi namecem obaveze. A oni (opet kazem) sede na prozoru, prst u uho, pogled na ekranu telefona i jebe im se za sve - i samim tim su rastereceniji od mene. Danas-sutra kad ode Merkelova govnjivom motkom ce ici napolje ili ce biti rata.starac vujadin napisao: 16 Jul 2020, 11:19Na osnovu čega znaš da nisam "precizan i tačan". Koji su to precizni i tačni podaci koji demantuju da se od socijalne pomoći na zapadu sve teže preživljava i da ljudi sve više moraju da rade više da bi preživeli?ljuba napisao: 16 Jul 2020, 10:47 Pa zadnji pasus ti nije bas precizan a i tacan. I dalje ljudi jako lepo zive od socijale na zapadu - samo kao i uvek dolazi ono pitanje o definiciji kvaliteta zivota... A da ne pricam o jednoj plati u porodici (moja situacija) i sl... Cinjenica je da ljudi ocekuju svaki put vise i vise, i taj ciklus je tesko razbiti...
I ne radi se o tome da ljudi traže sve više i više, nego da ispune ono što je bazični standard u nekom vremenu. To što to pre nije bio slučaj nije uporedivo. Stvar je da istu količinu novca imaš isti ili veći kvalitet života. Ako je to nekada bilo da s ekupamo jednom nedelno to je bilo tada, ako je danas standard da imamo stalno toplu i hladnu vodu i da možemo da kupamo kad god hoćemo onda je to standard.
I oni rade svašta sa strane da bi preživeli. Nemaju oni troškove kao iz svog zavičaja, nego kao u Nemačkoj. I da žive kao životinje, sa minimalnim troškovima opet nije lako. Hajde da si rekao možda Avganistan, ali ako Siriju stavljaš kao primer gde ljudi nisu imali vode i pišali po prašini, trebalo bi malo da se informišeš. Imali su mnog toga džabe i mnogo više nego na zapadu, ako bi hteli da vode takav život, ali ih je druga muka naterala. Srija nije bila baš zemlja iz koje se odlazilo do građanskog rata.Neko ko u zemljama trećeg sveta sastavlja kraj s krajem bi mogao jako lepo da živi od socijale na zapadu, svedoci su gomila migranata koji po ceo dan sede na prozorima i čačkaju telefon, smeju se, Nemačka im dala smeštaj, hranu(?), pomoć od tipa 800-900 evra mesečno, šta će im više? Živeli u Siriji, pišali po prašini, razmišljali hoće li imati vode, a sad imaju mnogo više za džabe, pa što bi radili? Kao i nasa ciganija...
Vec sad gomila Svaba svoje diskusije pocinje recima Ich bin nicht Nazi, ABER... U prevodu: nisam nacionalista, ALI...
A izaberi sam Nesvrstanu zemlju iz koje zelis da su migranti. I mi smo imali - nismo znali, pa sad dolazi gomila ljudi iz nasih Ex-Yu republika ovde zbog bede.
- starac vujadin
- Postovi: 11444
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 20:58
- Lokacija: Beograd
Re: Imali smo, nismo znali ...
Ok, svoj sud o tom pitanju gradiš na osnovu ličnog iskustva, na osnovu ličnih kontakata, u današjem vremenu bez osvrta na prošlu regulativu. Pa, hajde, ako te to interesuje, (a interesuje te jer ne bi pisao o tome da te ne interesuje) makar vidi s nekim starijim Holanđaninom ili nekim iz ex Yu podneblja koji su tamo dugi niz godina kako se ranije živleo od socijalne pomoći, a kako sada. U Holandiji ima više negativnih tendencija u poslednje vreme vezano za socijalnu pomoć, a to je da se socijalna pomoć može arbitrarno davati od slučaja do slučaja, od jedne jedinice loklane vlasti do druge. O tomeda su su troškovi života mnogo veći nego ranije svuda da ne pričam. Imam i ja primere iz Holandije, kao danas, tako i odpre 30 godina, ali to nije bitno...ljuba napisao: 16 Jul 2020, 11:41Na osnovu toga sto sam na licu mesta, sto se informisem i imam dosta prijatelja u NL a i sirestarac vujadin napisao: 16 Jul 2020, 11:19Na osnovu čega znaš da nisam "precizan i tačan". Koji su to precizni i tačni podaci koji demantuju da se od socijalne pomoći na zapadu sve teže preživljava i da ljudi sve više moraju da rade više da bi preživeli?
I ne radi se o tome da ljudi traže sve više i više, nego da ispune ono što je bazični standard u nekom vremenu. To što to pre nije bio slučaj nije uporedivo. Stvar je da istu količinu novca imaš isti ili veći kvalitet života. Ako je to nekada bilo da s ekupamo jednom nedelno to je bilo tada, ako je danas standard da imamo stalno toplu i hladnu vodu i da možemo da kupamo kad god hoćemo onda je to standard.![]()
A na osnovu cega ti znas? I o kakvim to podacima pricas? To je komplikovano stivo, sa mnogoooo parametara, pa se sve svede na kraju na osecaj konkretne osobe / grupe ljudi..
Ukratko bazicni zivot je uvek podmiren (na zapadu), ali podici moral i zadovoljiti sire zelje ljudi je tesko postici... U NL je najveci problem kako podmiriti bazicne potrebe (osnove dostojanstva) jedne osobe a opet ga motivisati da privredjuje i radi...
Da je socijlana pomoć dovoljna za relativno normalan život ne bi imali danas tolike socijalne razlike i toliko nezadovljstvo socijalnim sistemima. To što je u Holandiji još rlativno ok i što su oni uredna država to ne znači daje sada bolje primati socijhalnu pomoć nego ranije. Danas jedino politički begunci mogu da imaju neki dobar status neko vreme i da nemorjau da se snalaze sa strane.
- carov2
- Postovi: 4919
- Pridružio se: 23 Apr 2012, 20:24
- Garaža: Audi A4
- Lokacija: Pirot, Kladovo
- Kontakt:
Re: Imali smo, nismo znali ...
Moj deda je 1971. otišao u Nemačku, radio je u dobroj firmi, iškolovao je mog oca i tetku, pa onda mene i moju sestru i mogu reći da smo dobro živeli(živimo) zahvaljujući njemu.
Ćale je diplomirani inženjer mašinstva, više od 20 godina je bio direktor(i zamenik direktora) u jednoj fabrici u Kladovu(2004. privatizovana firma), ali od toga nikada nije bilo leba.
Deda se 2011. vratio u Srbiju, još uvek je živ, a kada se vratio, imao je onu čuvenu rečenicu: "Ni u Nemačkoj nije kao što je nekada bilo."
Često se slažem i volim da čitam postove od @starac vujadin i mislim da i sada dobro zbori.
Sent from my SM-G980F using Tapatalk
Ćale je diplomirani inženjer mašinstva, više od 20 godina je bio direktor(i zamenik direktora) u jednoj fabrici u Kladovu(2004. privatizovana firma), ali od toga nikada nije bilo leba.
Deda se 2011. vratio u Srbiju, još uvek je živ, a kada se vratio, imao je onu čuvenu rečenicu: "Ni u Nemačkoj nije kao što je nekada bilo."
Često se slažem i volim da čitam postove od @starac vujadin i mislim da i sada dobro zbori.
Sent from my SM-G980F using Tapatalk
Re: Imali smo, nismo znali ...
I ja cenim njegove postove. Ali to sto sada pise nema veze sa realnosti... Socijalizam na zapadu je u usponu (na zalost)... I sve dok se sistemi budu finansirali iz tudjih para / rada tako ce i biti jel populisti / humanisti kupuju glasove / akcije tudjim parama. Nisam ja ni za Americki sistem. Tesko je naci pravu meru...
- dragvorl
- Site Admin
- Postovi: 24655
- Pridružio se: 06 Jan 2012, 13:03
- Garaža: Fiat Stilo 1.9 MJ
- Lokacija: NS
- Kontakt:
Re: Imali smo, nismo znali ...
Pa gde moze da bude bolje kada je na trziste radne snage doslo i dolazi toliko ljudi, EU, slobodno trziste rada...da ne pricamo da ranije ni zene nisu radile, a sad je normalno da rade. Sta vise, na nekim pozicijama gde su zene u manjini (recimo inzenjering i slicno) su toliko zasticene da ih nece izbaciti skoro nikad, za to imam par primera, jedan je iz bivse firme u Nemackoj, a drugi je iz jednog od nemackih premium brendova. Drugar je otisao u UK, zena mu ne radi, dobijaju neku pomoc jer imaju dete, on radi u nekoj firmi, sklapa neke delove, znaci plata ne bas dobra. Toliko im dobro ide da izdaju sobu u stanu. Sve zavisi ko sta hoce i cime je zadovoljan, ali mogucnosti i dalje postoje. Cene nekretnina i rentanja idu u nebo.

Mauro Forghieri:"Power comes from speed, torque without speed is nothing"
Life is funny, skies are sunny, Bees make honey, who needs money
- starac vujadin
- Postovi: 11444
- Pridružio se: 13 Jan 2012, 20:58
- Lokacija: Beograd
Re: Imali smo, nismo znali ...
Bilo bi lepo da je socijalizam u usponu, pogotovu tom delu koji se tiča socijale, ali nažalost nije tako. Oni koji sebe zovi danas socijalistima nisu ni S od te reči.
Umesto toga svedoci smo najvećih socijalnih razlika u istoriji modernog čovečanstva i sledstveno tome dolazi ogromna socijalna napetost skoro svuda u svetu.
Umesto toga svedoci smo najvećih socijalnih razlika u istoriji modernog čovečanstva i sledstveno tome dolazi ogromna socijalna napetost skoro svuda u svetu.
Re: Imali smo, nismo znali ...
Standard bio najveći 1979. Sigurni posao i plata, besplatno lečenje, a danas - briga za goli život.
DANAŠNJI 60-godišnjaci i 70-godišnjaci mogli bi da se pohvale da su među najzadovoljnijim generacijama u Srbiji. Dok u pošti podižu skromnu penziju, jer su je dočekali na birou, dane provede po čekaonicama domova zdravlja zakazujući preglede i čekajući terapiju, za sebe bi verovatno rekli sve osim da su na dobitku. Ipak, oni su uspeli da žive bolje od svojih roditelja, da zarađuju u vreme najboljeg standarda u zemlji i da veruju da će njihova deca kvalitetom života nadmašiti i njih.
Gledano po platama, najbolje se zarađivalo između 1970. i 1980. Iako je industrijska proizvodnja naredne decenije skoro duplirana, prosečna zarada je nije pratila. Današnji 60-godišnjak te 1970. je imao 20 godina. Ako nije završavao fakultet, posao je verovatno već imao, i svake sledeće godine makar za „mrvu“ imao veću platu.
- Zaposlila sam se 1977. godine, a suprug je radio već dve godine - priseća se Ljiljana Rackov, iz Beograda. - U tih nekoliko godina renovirali smo stan, kompletno ga opremili, kupili auto i plac. Bilo je tu i kredita, ali ih nismo osećali. Sve vreme smo, uz dvoje dece, pristojno živeli i svake godine letovali. Sada smo oboje u penziji i na hranu odlazi 80 odsto primanja.
Već od 1982. godine zarada je počela da se „topi“. Tokom 1993. vredela je svega 14 odsto one iz 1971, kaže statistika, a život pamti da se za nju nije mogao kupiti ni kilogram jabuka. Dok stigne do džepa inflacija bi je „pojela“. Ni do kraja prošlog veka plata nije uspela da stigne onu sa početka sedamdsetih, popela se svega do trećine. Ali, kada platu od pre četiri decenije pretvorimo u hranu i piće, statistika će razočarati mnoge. Cifre kažu da smo danas najbliži standardu od pre ravno četiri decenije, a da bi, ako se vodimo brojkama, trebalo da žalimo najpre za 1979. godinom.
Nezaposlenost je sada mnogo veća, a troškovi stanovanja su nekada bili neuporedivo manji. Mnogo se lepše živelo sedamdesetih. Ako pogledamo visinu realnih plata, najviši životni standard zabeležen je 1979. godine.
Kvalitet života ne podrazumeva samo ekonomske parametre, već ga čine i zdravstveni uslovi, socijalni život, obrazovanje...
- Najveći broj ljudi je sigurno ranije živeo bolje i bez sadašnjih tehnoloških dostignuća, jer za njih nije ni znao, ali je činjenica da su primanja bila realno veća jer se više stvaralo nego danas - kaže ekonomista Dragovan Milićević. - Beograd je imao 230.000 industrijskih radnika, a danas samo 13.000. Eto razlike. Nezaposlenost, pogotovo stručne radne snage, bila je beznačajna. Raspodela društvenog bogatstva je bila daleko pravednija i ravnomernija, društveni sistem je, jednostavno, bio više okrenut pojedincu nego danas. Da ne govorimo o kvalitetu obrazovanja, zdravstvene zaštite. Tranzicija je počistila srednji sloj i svela društvo na klasu bezobrazno bogatih, koji sigurno imaju bolji kvalitet života nego ranije, i klasu sirotinje, koja neuporedivo gore živi. Praktično, imamo godine koje su pojeli skakavci, kako je govorio Pekić.
Kvalitet života je danas lošiji, kaže Milićević, i zato što je čoveka napustilo društvo, pa je prinuđen da se okrene sebi. Život čine i socijalni kontakti. Danas za njih nemamo ni para ni vremena, jer brinemo za goli život.
Današnjem građaninu ne treba opisivati koliko mu je teško da sačuva posao i koliko strepi hoće li plata uopšte stići. Sociolog Vladimir Vuletić upravo to opisuje kao jednu od glavnih razlika između današnjeg i prošlog doba.
Činjenica da su tada građani imali posao, zdravstveno, penziono osiguranje, mogućnost da podižu decu, samo govori da se sigurnost podrazumevala - kaže Vuletić. - Tada je čovek znao da će tamo gde se zaposli dočekati i penziju. Period od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih godina je vreme naglog prosperiteta. Ljudi su mogli da se nadaju stanu ili povoljnom kreditu za izgradnju kuće. Sredinom šezdesetih godina država je zaključila da su se ljudi dosta odricali, pa je krenulo zaduživanje. Mnogo novca je stizalo i od naših zemljaka na radu u inostranstvu. Došlo je do uvećanja potrošnje i industrijalizacije i širok sloj stanovništva je dobro živeo.
Tada je počela masovna kupovina televizora, automobila. Već sredinom naredne decenije dugovi pristižu na naplatu.
VEĆINA republika bivše Jugoslavije je po nivou ekonomske razvijenosti na početku tranzicije, 1990. godine, bila ispred socijalističkih zemalja tadašnje istočne Evrope. Prva tri mesta po BDP-u po stanovniku zauzimale su Slovenija, Hrvatska i Srbija, a ispred Bosne i Hercegovine su bile samo Češka i Slovačka.
DANAŠNJI 60-godišnjaci i 70-godišnjaci mogli bi da se pohvale da su među najzadovoljnijim generacijama u Srbiji. Dok u pošti podižu skromnu penziju, jer su je dočekali na birou, dane provede po čekaonicama domova zdravlja zakazujući preglede i čekajući terapiju, za sebe bi verovatno rekli sve osim da su na dobitku. Ipak, oni su uspeli da žive bolje od svojih roditelja, da zarađuju u vreme najboljeg standarda u zemlji i da veruju da će njihova deca kvalitetom života nadmašiti i njih.
Gledano po platama, najbolje se zarađivalo između 1970. i 1980. Iako je industrijska proizvodnja naredne decenije skoro duplirana, prosečna zarada je nije pratila. Današnji 60-godišnjak te 1970. je imao 20 godina. Ako nije završavao fakultet, posao je verovatno već imao, i svake sledeće godine makar za „mrvu“ imao veću platu.
- Zaposlila sam se 1977. godine, a suprug je radio već dve godine - priseća se Ljiljana Rackov, iz Beograda. - U tih nekoliko godina renovirali smo stan, kompletno ga opremili, kupili auto i plac. Bilo je tu i kredita, ali ih nismo osećali. Sve vreme smo, uz dvoje dece, pristojno živeli i svake godine letovali. Sada smo oboje u penziji i na hranu odlazi 80 odsto primanja.
Već od 1982. godine zarada je počela da se „topi“. Tokom 1993. vredela je svega 14 odsto one iz 1971, kaže statistika, a život pamti da se za nju nije mogao kupiti ni kilogram jabuka. Dok stigne do džepa inflacija bi je „pojela“. Ni do kraja prošlog veka plata nije uspela da stigne onu sa početka sedamdsetih, popela se svega do trećine. Ali, kada platu od pre četiri decenije pretvorimo u hranu i piće, statistika će razočarati mnoge. Cifre kažu da smo danas najbliži standardu od pre ravno četiri decenije, a da bi, ako se vodimo brojkama, trebalo da žalimo najpre za 1979. godinom.
Nezaposlenost je sada mnogo veća, a troškovi stanovanja su nekada bili neuporedivo manji. Mnogo se lepše živelo sedamdesetih. Ako pogledamo visinu realnih plata, najviši životni standard zabeležen je 1979. godine.
Kvalitet života ne podrazumeva samo ekonomske parametre, već ga čine i zdravstveni uslovi, socijalni život, obrazovanje...
- Najveći broj ljudi je sigurno ranije živeo bolje i bez sadašnjih tehnoloških dostignuća, jer za njih nije ni znao, ali je činjenica da su primanja bila realno veća jer se više stvaralo nego danas - kaže ekonomista Dragovan Milićević. - Beograd je imao 230.000 industrijskih radnika, a danas samo 13.000. Eto razlike. Nezaposlenost, pogotovo stručne radne snage, bila je beznačajna. Raspodela društvenog bogatstva je bila daleko pravednija i ravnomernija, društveni sistem je, jednostavno, bio više okrenut pojedincu nego danas. Da ne govorimo o kvalitetu obrazovanja, zdravstvene zaštite. Tranzicija je počistila srednji sloj i svela društvo na klasu bezobrazno bogatih, koji sigurno imaju bolji kvalitet života nego ranije, i klasu sirotinje, koja neuporedivo gore živi. Praktično, imamo godine koje su pojeli skakavci, kako je govorio Pekić.
Kvalitet života je danas lošiji, kaže Milićević, i zato što je čoveka napustilo društvo, pa je prinuđen da se okrene sebi. Život čine i socijalni kontakti. Danas za njih nemamo ni para ni vremena, jer brinemo za goli život.
Današnjem građaninu ne treba opisivati koliko mu je teško da sačuva posao i koliko strepi hoće li plata uopšte stići. Sociolog Vladimir Vuletić upravo to opisuje kao jednu od glavnih razlika između današnjeg i prošlog doba.
Činjenica da su tada građani imali posao, zdravstveno, penziono osiguranje, mogućnost da podižu decu, samo govori da se sigurnost podrazumevala - kaže Vuletić. - Tada je čovek znao da će tamo gde se zaposli dočekati i penziju. Period od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih godina je vreme naglog prosperiteta. Ljudi su mogli da se nadaju stanu ili povoljnom kreditu za izgradnju kuće. Sredinom šezdesetih godina država je zaključila da su se ljudi dosta odricali, pa je krenulo zaduživanje. Mnogo novca je stizalo i od naših zemljaka na radu u inostranstvu. Došlo je do uvećanja potrošnje i industrijalizacije i širok sloj stanovništva je dobro živeo.
Tada je počela masovna kupovina televizora, automobila. Već sredinom naredne decenije dugovi pristižu na naplatu.
VEĆINA republika bivše Jugoslavije je po nivou ekonomske razvijenosti na početku tranzicije, 1990. godine, bila ispred socijalističkih zemalja tadašnje istočne Evrope. Prva tri mesta po BDP-u po stanovniku zauzimale su Slovenija, Hrvatska i Srbija, a ispred Bosne i Hercegovine su bile samo Češka i Slovačka.
- Pulp Fiction
- Postovi: 1649
- Pridružio se: 19 Jul 2015, 21:52
- Garaža: Astra G 1.7 dti
Re: Imali smo, nismo znali ...
Sve je to narod hteo. To je bre nenormalna država bila. Država bez nacije..isto što je hteo i kralj. Pa ne možeš da praviš naknadno osećaj pripadnosti, to može samo kod useljeničkih zemalja.
I najjače su priče o sigurnosti i bezbednosti, a lista terorističkih napada u zemlji beskonačna, svake godine nešto, ili unutra ili van na institucije i predstavnike zemlje.
I najjače su priče o sigurnosti i bezbednosti, a lista terorističkih napada u zemlji beskonačna, svake godine nešto, ili unutra ili van na institucije i predstavnike zemlje.
Re: Imali smo, nismo znali ...
Drzava napravljena sa neprijateljima ima zagarantovan uspjeh.
Послато са Redmi Note 7 помоћу Тапатока
Послато са Redmi Note 7 помоћу Тапатока