
Na moju sreću - moj Ford je u dvorištu ali zetovljev Citroen je svaki put nastradao (realno auto je star i sav ogreban i ofucan) ali opet da ti neko tako urniše auto iz čiste obesti

Da se vratim na zadnji takav slučaj: vreme je oko 01h, ja budan za kompjuterom sa otvorenim prozorima (naravno) a moj zet samo što je stigao kući i parkirao ... BUM-TRAS-DUUUM ... Hahaaa - Haaahaaaahaaaa - JUPIIII, AJMOOOOO ... (smeju se i vrište kao nenormalni) ... izletim ja odmah napolje (predpostavljajući šta je u pitanju) kao i moj zet, psujemo ih i taman gledamo šta ćemo da radimo (on već zove 92 preko mobilnog a ja ih merkam i mislim koliko mogu da ih pohvatam i prebijem, pošto sam celog života vežbao borilačke veštine to mi nije problem) ... zaustavlja se auto pored nas i komšija (koga ne znam a ni on nas) nas zove: Upadajte, Upadajte! ... da im se n@jebemo majke (shvatio čovek da smo mi oštećena strana kao i on), naravno klinci su već pobegli jedno 100m od nas ... još jedan komšija (koji takođe ima auto na bezbednom u dvorištu ali je kolegijalan) iskače kroz prozor na ulicu (direkt iz svoje spavaće sobe u gaćama) i svi ulazimo u komšijin auto i zvizzzzzz za njima.
Stižemo ih izlećemo iz automobila i kreće jurnjava - ko koga stigne. Sve u svemu pohvatali smo njih 5-toro: dva momka koji nisu hteli da beže (kao fol - mi nismo sa njima a naravno da jesu), jednog koji je bežao i za koga sam opravdano mislio da je glavni lomilac sam jurio u sobnim papučama i na kraju batalio jer ga u toj obući nisam mogao stići (a da ga jurim bos pa da naletim na neko staklo - nisam želeo), kao i momka i devojku koji su takođe bežali sporednim uličicama ali ih je moj zet pronašao pošto je seo u međuvremenu u komšijina kola i tražio ih levo-desno dok ih nije našao kako se nonšalantno šetaju ulicom misleći da su pobegli. On je pokušao da ih "ubaci u kola" ali je odustao od te namere plašeći se da će ga možda oni tužiti zbog toga već se vratio i sa pandurima u civilu otišao po njih pa su ih ovi skembali u kola i odvezli u stanicu a onaj što je meni pobegao je igrom slučaja naleteo baš na njih i prišao im ne kapirajući da su ljudi pored njih (pored onog momka i devojke) panduri u civilu.
I tako ... mi smo se vratili kućama, obukli i otišli u stanicu, gde smo dali izjave i ostali do 03:30 ... ovi klinci su uporno lagali da nisu oni ništa radili i da je to bio neko koga oni ne znaju a koji je pobegao sa lica mesta ... međutim pandurima je bilo jasno da lažu i na kraju je cura počela da plače i da "peva" ... tada su nam rekli da mi idemo kući i da će oni ipak izgleda dobiti priznanje od nijh ko je tu šta radio-lomio.
Sutra smo saznali da je onaj što sam ga ja jurio bio glavni kolovođa (on je najstariji, 22.god.) i priznao je da je on lomio većinu automobila (izbrojali smo bar 5 kola).
Protiv njih je dignuta tužba po službenoj dužnosti, pošto je moj zet imao slomnjenu šoferku i otkinut retrovizor (da bi ih oni gonili - šteta mora biti veća od 14.000 din. ako sam dobro zapamtio a u slučaju mog zeta i jeste tako).
Kasnije je otac tog momka razgovarao sa mojim zetom i rekao da će da plati sve ... a kako se tačno završilo - ne znam, nisam imao vremena zbog poslovnih obaveza pa nisam zeta to ni pitao (on je automehaničar pa je sam popravio svoj automobil).
Za sve ovo je krivo celo društvo i pre svega roditelji koji su ih NEvaspitali ... crna je naša budućnost sa takvom omladinom, crna.