Pojas vezujem odmah i uvek, ne smeta mi, čak se osećam čudno bez pojasa, nekako nesigurno.
Migavac dajem bez izuzetka.
Držim primereno odstojanje u 99% slučajeva.
Ne vozim u žutoj traci kao neki
Ne jedem dok vozim.
Mislim da vozim uglađeno i nenasilnički, bez naglih promena traka, pravca, brzine, u suštini - kulturno.
Pazim na pešačke prelaze.
E sad:
Pričam na telefon.
Vozim preko ograničenja i u gradu(samo da uhvatim zeleni talas jer su na par bulevara u NBG podešeni tako

) i na autoputu(do ~150) i na magistrali(do ~100).
Prolazim na crveno kao pešak kad god nema vozila, prolazim na crveno kao vozač kasno uveče kada prolazim iza GSP garaže na NBG, gde ima više semafora koji nisu baš usklađeni, i na još par sličnih mesta.
Nikad ne puštam pešake van pešačkog, uvek skaču u stranu
Sviram svakome ko je bahat.
Ne gadi mi se polukružno tamo gde je zabranjeno a izvodljivo i potrebno u tom trenutku.
Ubeđen sam da mi sva 4 migavca daju saobraćajni imunitet.
