Knin '87', toliko sam iznervirao starijeg vodnika da sam bio ostavljen 8 meseci na izdvojenoj strazi Nisam hteo ad budem desetar... I to ispade fantasticno posto nikada nisam dobio zvanicno VES (zavrsio obuku) pa me nisu nikada posle ni mobilisali.... Zaustavljao sam Martica kada je dolazio da broji naoruzanje i uvek se pitao sta ce ima toliko svega toga... Sve u svemu vojska je bila fantasticna skola da vidis sa kim zivis u zemlji
E ova poslednja rečenica
Inače, Bitolj VP4519 vezista VES na RTU100 i posle VES neki za ABHO i još posebna diploma telegrafiste (oficirska tzv) posle osvajanja nagrade na takmičenju III armijske oblasti.
I skoro bio uhapšen od vojne policije tokom manevarskih vežbi III armije, jedan Zastavnik me spasio.
Bio mlad i glup da je nešto moguće promeniti i poboljšati u sistemu i umalo nadrljao zbog sitne da tako kažem inovacije u predaji telegrama teleprinterom.
Opet bi se vratio u vojničke dane, ali naravno sa istom ekipom.
Ratna Mornarica Tivat, Bar.
Bilo je mnogo dobro i mnogo lepo, doživljaj kao prvo bio da smo spavali6na brodu svih 12 meseci, na brodu nas 13 Mornara plus oficiri i podoficiri, živiš na brodu svo vreme, izlasci, more, leto... Mada i u toku zime je opet bilo dobro.
Dodje vikend, subota, potporucnik napravi zbor u 10 ujutru, i smeje se i kaže mrs da vas ne vidim večeras do 24
Jel neko od vas koji su sluzili u Gornjem Milanovcu ljustio polu-gnjile krompire za Takovo. Kazu da je smrdelo kao nista drugo - zadatak po da iseces zdrave delove za krompira za vojsku, a gnjile za Takovo da od toga pravi Baltik Votku
member napisao:Ja nisam služio vojsku. Razlog- nesposoban. Namerno nisam prošao lekarski. Tako me savetovao ćaletov drugar da uradim, i hvala mu na tom savetu.
Kako si uspeo da lažiraš lekarski?
There are 10 kinds of people in the world:
those who understand binary and others who don't.
09/2002-06/2003, Kraljevo, Ribnica. Otišao sam u 21oj godini, i ne kajem se.
Jedino što mi je teže palo je straža, jer je bila baš jaka zima, a ja imao preko 30 dana. Doduše zbog toga i davanja krvi sam imao nešto dosta dana nagradnog.
Nije da sam lažirao nego sam imao uredne lekarske nalaze sa VMA o oštećenjima sluha i vida ,tako da oni iz lekarske na regrutaciji uopšte nisu pravili nikakav problem oko toga, niti su imali drugu mogućnost nego da me pošalju kući.
Ja sam tzv. Izbeglica od 1991.god., selio sam se XY puta,i meni je pun kurac rata, oružja, mrtvih ljudi. Nemam nameru da ginem ni za koga.
Ne tvrdim da je postupak ispravan. Verovatno se mnogi neće složiti.,ali eto tako je.
BRABUS napisao: 12 Okt 2020, 18:12
Jel neko od vas koji su sluzili u Gornjem Milanovcu ljustio polu-gnjile krompire za Takovo. Kazu da je smrdelo kao nista drugo - zadatak po da iseces zdrave delove za krompira za vojsku, a gnjile za Takovo da od toga pravi Baltik Votku
U ono vreme nije smrdelo, niti se to pričalo. Možda u nekom drugom periodu...
Zlatibor, Murtenica, vrh Brijač. VOJIN. Ne smem da kazem godinu sluzbe jer se ovde mnogi nisu ni rodili.
Radarski posluzilac (decko koji bleji u primarni radar).
Zanimljivo, ali ne ponovilo se.
Posle 10 meseci i 7 dana, a u to vreme je vojni rok bio 18 meseci u komadu ( ili 12+6 po izboru) otkrio sam neprijateljski avion (neko ce reci i “proba sistema”, ali niko ne zna tacno) iznad nase teritorije. Ocekivalo se da nasa stanica koja je bila crna rupa i vazda u kvaru, pored Jahorine i Kopaonika kao superiornih stanica, ne vidi cilj. BTW, Murtenicu su bombardovali u prvom naletu i nikada nam nisu dali da je vratimo jer se odatle lako nadgleda Kosovo.
Elem, ja sam video cilj (avion, neprijavljen), a dezurni staresina je imao 00 da mi poveruje, i posle telefonskog poziva sa nekog mesta “odozgo” da prestanem da prijavljujem cilj, dozvolio mi je i dalje da to radim. Na sledecem pozivu, izdiktirao je nasa imena. Obojca smo dobili visi cin, on prekomandu iz Pizdinaca na Bataju, a ja sam se momentalno skinuo.
Tokom ovog poslednjeg rata, svi smo dobili oficirski cin i ratni raspored na Bataji. Zezam se da sam dobio svog MiG-a.
Nedavno su MiG-a uzeli i novi raspored je u Komandi RV pored koje uvek odplacem kada prolazim centrom Zemuna, do cega su nas doveli dripci iz vlasti...
Elem, samo me zovu i menjaju VES. Poslednji put ih pitah “Jel ima neko mladji, da mi se skinete malo?”
Odgovorise “Vojna obaveza je do sezdesete godine zivota”
Nisam hteo da potezem vezu, nisam celog zivota pa necu ni sada. Jos malo...
'96 Priština, prvi bataljon veze, telgrafista, dužio onu kamiončinu, posle 6 meseci prvi odlazak kući.
Dosta straže I terena. Novu godinu dočekao na straži, na -23 imao priliku da vidim kako pucaju sijalice i reflektori od one suve zime na čukama. Tad sam prvi put i jedini video čopor vukova na par metara od mene. Grejali smo se tako što smo u manjerke stavljali žar iz bubnjare i onda sednemo na iste a preko šinjel i samo se pušimo.
Klasić je imao promrzotine na nogama, jedva mu spasili prste.
Kad se vreme prolepša, društvo nam pravili šiptari koji su nas na smenu gađali kamenjem.
Najgora kazna mi je bila ulazak u kamionsku prikolicu za pomije do kolena i čišćenje iste. Mesecima nisam mogao da se oslobodim tog smrada.
Ah da, na takmičenju telegrafista treće armije, bio sam bolji od komadira čete pa me posle nije baš voleo.
I onda žmirneš neko jutro lenjo u krevetu, baciš pogled na sat, i setiš se da one starešine što su te drndale i dalje idu na postrojavanje u 7 ujutro i drhte kad njima nadređeni dođe u inspekciju