Baranja - tj. mali deo Baranje koji se nalazio u Jugoslaviji (grad Beli Manastir i okolina) je iz Srbije zvanično "prebačen" u Hrvatsku posle 2. svetskog rata.

Slično kao što je ukrajinski nacionalista Hruščov odmah posle Staljinove smrti uzeo Krim od Rusije i dao ga Ukrajini.
Pokrenuli su Srbi iz Hrvatske i B&H pitanje oko mnogo čega, ali je politika Zapada bila da se bivše republike priznaju u svojim trenutnim granicama. To je bilo drugačije od ustava SFRJ koji je davao pravo na samoopredeljenje narodima, što nije nužno moralo biti u okviru republičkih granica. Obratiti pažnju da je naroda bilo 6, a da su se nacionalne manjine u SFRJ zvale "narodnosti" i one po ustavu nisu imale pravo na samoopredeljenje.
Ja bih najpre pokrenuo pitanje Slavonije i Dalmacije i njihovog pripajanja Hrvatskoj 1848. godine prevarom Srba koji su bili brojčano značajan narod u tim delovima Austrije i bez čijih glasova pripajanje ne bi bilo moguće. Da ne dužim sa istorijskim pričama - ukratko, uslov je bio da u novoj velikoj Hrvatskoj Srbi dobiju status konstitutivnog naroda, koji su i imali skoro 150 godina, od 1848. do 1991.
Dalje, trebalo bi pokrenuti i pitanje Istre, koja je daleko vrednija nego svi ostali delovi sadašnje Hrvatske zajedno. Pripajanje Hrvatskoj je valjda bila nagrada za divne stvari koje su Hrvati činili u 2. svetskom ratu...