Dzoni_m napisao:nikaragva napisao:Ali kakvo resenje postoji onda npr. za poljoprivredu? Koja je prakticno gigant, usitnjen na ogroman broj malih u to sastavu, jer sam ne mozes nista. Bile to zadruge, ili bilo sta drugo?
Govorim o tome, da kada neko izracuna koliko kosta proizvodnja lesnika recimo kod nas, a koliko je iz uvoza. Onda skonta da njegov nece niko kupiti, jer je skuplji, itd. Ima mnogo primera, lupio sam lesnik, da se neko ne zakaci samo za lesnik

Nisam nigde u inostranstvu nikad ziveo, ali od ljudi koji tamo zive, ili od ovih nasih odavde, a koji se bave tom tematikom, cujem da nemacka recimo (opet ne mora nemacka, nego bilo koja druga zemlja, svejedno), subvencionise svoju poljoprivredu da bude konkurentna nasoj recimo, i na taj nacin je "sabije" i "potopi".
Kako poljoprivreda moze da bude po ekonomskim pravilima konkurentna bez uticaja drzave?
Evidentno je da bi se mogla ugasiti i osloniti na uvoz jer je tako najjeftinije.
Edit: Za mene je i to ekonomska utakmica. Nemacka dotira svom seljaku proizvodnju meda, njegov med on prodaje svuda po evropi po 100 dinara tegla, drzava mu dotira jos 300, i on dobija za teglu 400 dinara. Njemu dobro. Ostala sva trzista ne mogu da se mere sa nemackim budzetom, pcelari u poljskoj nezadovoljni, svi kupuju nemacki med, jer poljski pcelar jednostavno ne moze da proizvede med jeftinije od 200 dinara, bez njegove zarade, a svaba ga sije sa 100 dinara po tegli. Poljska je nemocna da mu pomogne i dotira na isti nacin, kao nemacka svom pcelaru. Takodje nemacka ima jak uticaj u evropi, i poljska ne moze da zabrani uvoz meda iz nemacke.
Sta onda?
Pusenje kao i dosad?

Svodi se na to ko je baba, i kada dodje da igra basket sa tobom, njegovo drustvo, koje su opasni momci iz kraja ti dobacuje sa tribina, a ti cutis i pusis. Pravis se da igras odbranu, a u stvari ga pustas da pobedi

Ja ne zelim da pricam nista za poljoprivredu jer se plasim da ce zagovornici nekih drugih metoda, odmah skociti na mene.
Ali u principu: pojedinacni poljoprivredni proizvodjac je proslost. Ili zadruge (ne u ovom obilku kakve su sada kod nas) vec one na zdravom osnovu ili industrijalizacija poljoprivrede. To uspesni poljoprivrednici sa po par par ari obradive povrsine, zaboravite. Posebno zaboravite da budu neki faktor u ekonomskom razvoju drzave.
Dobro, s jedne strane se ovde prica malim i srednjim preduzecima - sve to mozemo pretociti u poljiprivredu. A s druge strane pricamo o gigantima. Slazem da su giganti za nase trziste samo mamuti koji nas vuku dole, ali mislim na gigante na drzavnim jaslama, da ih ne nabrajam sada, koji nikom nista ne placaju ....
Jedan veliki svetski gigant posluje sasvim dobro u Srbiji, i ne samo u Srbiji, nego uopste u evropi i u svetu. Ima, cini mi se oko 11,000 zaposlenih, to ga valjda svrstava u nekog giganta, makar za moje pojmove. Uvek su u samom vrhu na listama nase zemlje, po pitanju dobrih stvari ...
Slazem da je mali seljak sa par jutara nebitan, ali sta ako imamo nekoliko hiljada malih ...
Ne svidja mi se uopste ideja, da celokupnom zemljom rukovodi par ljudi (tajkuna) koji su je kupili za serpu ribe.
Ima i ta strana medalje, da se poljoprivreda sjebava i snizava cena zemlje, da se mladi sa sela plasiraju u gradove, a onda cu ja da hranim te gradove sa zemljom koju sam kupio za serpu ribe od njihovih roditelja.
Razumem ja sve je to trziste i ekonomija. Jaci pobedjuje.
PS: I za kraj, ono sto me najvise kopka i sto najvise mrzim u ovoj prici koja se razvija, je nemogucnost izbora. Najvise od svega bih mrzeo kada bi mi neko to ukinuo. A kada troje ljudi poseduje svu obradivu povrsinu u zemlji, sve su prilike da tako nesto nastupi.