Vazduhoplovi
Re: Vazduhoplovi
Interaktivna mapa za razgledanje.
Najgore je svađati se sa budalom. Prvo te spusti na svoj nivo, a onda te dotuče iskustvom...



Re: Vazduhoplovi
Najgore je svađati se sa budalom. Prvo te spusti na svoj nivo, a onda te dotuče iskustvom...



- Day Walker
- Postovi: 23538
- Pridružio se: 12 Jan 2012, 01:58
- Garaža: BMW X3
- Lokacija: Beograd
Re: Vazduhoplovi
Pogrešni ljudi na pogrešnom mestu. Rezultat? Stradaju pravi ljudi na pravom mestu.
Proleće 1992. godine. Banjaluka, tenkodrom Zalužani, silom prilika pretvoren u helidrom za prihvat tri eskadrile helikoptera dislociranih iz Hrvatske, iz Zagreba tačnije. Helikopteri kao mravi pritisli svaki travnati pedalj tenkodroma. Izmedju njih vijugavim, betoniranim stazama po ceo dan bruje i gmižu tenkovi. Vrvi kao u mravinjaku. Izmedju tenkova svaki čas uzleti po neki „krilati mrav“ i krene put neba. Po ranjenike najčešće. Besni rat. Država se raspada u strašnim, krvavim mukama, obolela od teške bolesti, neizlečive. Od nacionalizma. Sa državom se, po istim šavovima, polako ali sigurno, raspada i njena vojska, JNA-četvrta vojna sila u Evropi. Haos jedan neopisivi.
Kucanje na vratima.
- Pozdrav, komandante, šta ima?
- Udji, Omere.
Omer Mehić, poručnik, mlad, zdrav, jak, uvek vedar i nasmejan, vrsni i neustrašivi pilot. U letačkom kombinezonu sa patikama na nogama. Nema čizama, ostale tamo negde u Zagrebu, nove nisu stigle, a bos ne može leteti. Leti u svojim patikama. Na borbene zadatke, a svaki je borbeni, jer rat je. Puca se na sve strane, ko stigne i odakle stigne.
Ćaskamo uz kaficu, nje, dao bog, još uvek ima.
- Šta se ovo dešava komandante?
- Raspad sistema, moj Omere, rat. Užas, vidiš sam.
- Dobro to, to me ne brine, to je naš posao, nego ovo sa nacionalizmom i njegovim bujanjem, sa prebrojavanjem krvnih zrnaca po tom osnovu...
A prebrojavala su se, baš tih dana, moram da priznam.
- Kaži Omere, šta te muči, ne okolišaj.
- Ne okolišam, zato sam i došao komandante, da pričamo otvoreno, da se posavetujem. Muči me moje ime, Omer. Muči me ovaj raspad, muči me nacionalizam, dele nas komandante. Muči me pitanje: ko sam ja i kome pripadam i šta da radim sa sobom, gde je moja budućnost.
E, moj Omere, teška pitanja postavljaš, ali kada već pitaš odgovoriću ti:
- Ti si Omere, naš, pripadaš JNA, Ratnom Vazduhoplovstvu, ovom puku i svojoj eskadrili. A kome svi mi danas pripadamo ne bi ti znao reći. Ali prvenstveno pripadaš sebi Omere. Tvoja budućnost, generalno, službe što se tiče, kao i moja nije u našim rukama, o njoj će odluku doneti neko drugi. Čekaj, je li te neko dira i proziva po toj osnovi, vredja te, šikanira?
- Jok, komandante, niko za sada, ali ja vidim šta se dešava i ne vidim kraj gde će da stane. Nisam siguran da već sutra neko neće da me prozove zato šo se zovem Omer i da mi kaže: Idi kući Omere, ti nam ne trebaš više, Omere ne trebamo. Ja svoje kolege i sve vas smatram svojom braćom, spreman sam u svakom momentu da svoj život položim za svakog iz ove naše jedinice, ali nisam spreman da sutra doživim bilo kakvo poniženje od ljudi koji me lično ne poznaju, a zasmetaće im što se zovem Omer. Šta ću, kada se to dogodi? Kuda ću onda?
- Vidi Omere, dok se ja pitam i donosim odluke o i u ovoj jedinici, i dok si u njoj to se neće desiti. A već sutra, neko može doneti odluku i reći i meni: Idi kući, ti nam više ne trebaš, bez obzira što se zovem Srećko, a ne Omer. Znaš me, znam te. Znaš i sve svoje kolege, znaju te. Pametan si, razmišljaš unapred, to je dobro, samo odgovor na tvoje pitanje šta će biti sutra i kakva je budućnost ja ti ne mogu dati, jer ga ne znam. Odluka je u tvojim rukama i samo u tvojim. Ostaneš li sa nama delićeš našu sudbinu, ma kakva ona bila. Odlučiš li da odeš ne znam šta će sa tobom biti. Pogrešno bi bilo sa moje strane da ti bilo šta govorim, ili te savetujem i ja to neću činiti. Odluku moraš doneti sam i stati iza nje, jer se radi o tebi, tvome životu i tvojoj budućnosti. Bilo kakvu odluku da doneseš, ja ću je pozdraviti i podržati, neću promeniti mišljenje o tebi. Samo te molim jedno, ako odlučiš da odeš, nemoj da bežiš. To je kukavički. Saopšti svoju odluku o odlasku i idi kao čovek. Dostojno ćemo te ispratiti, jer ti to zaslužuješ. Jesmo li se razumeli Omere?
- Jesmo komandante, veliko hvala. Nema meni života bez vas. Bez nas, tačnije.
Omer je doneo odluku. Kakvu, danas znate sami. Poštenu, kakav je i on bio. Veliku, kakav je i on bio. Hrabru, kakav je i on bio.
Nikada više nismo prozborili ni jednu reč na tu temu. A sretali smo se. Zagrlio bi me i poljubio. I uvek mi se obraćao sa komandante, mada mu to više nisam bio.
Slava ti Omere. I veliko hvala. Do neba gde si pripadao i kome si se zauvek vratio. Putuj i ne okreći se.
Srecko Prentovic.
Proleće 1992. godine. Banjaluka, tenkodrom Zalužani, silom prilika pretvoren u helidrom za prihvat tri eskadrile helikoptera dislociranih iz Hrvatske, iz Zagreba tačnije. Helikopteri kao mravi pritisli svaki travnati pedalj tenkodroma. Izmedju njih vijugavim, betoniranim stazama po ceo dan bruje i gmižu tenkovi. Vrvi kao u mravinjaku. Izmedju tenkova svaki čas uzleti po neki „krilati mrav“ i krene put neba. Po ranjenike najčešće. Besni rat. Država se raspada u strašnim, krvavim mukama, obolela od teške bolesti, neizlečive. Od nacionalizma. Sa državom se, po istim šavovima, polako ali sigurno, raspada i njena vojska, JNA-četvrta vojna sila u Evropi. Haos jedan neopisivi.
Kucanje na vratima.
- Pozdrav, komandante, šta ima?
- Udji, Omere.
Omer Mehić, poručnik, mlad, zdrav, jak, uvek vedar i nasmejan, vrsni i neustrašivi pilot. U letačkom kombinezonu sa patikama na nogama. Nema čizama, ostale tamo negde u Zagrebu, nove nisu stigle, a bos ne može leteti. Leti u svojim patikama. Na borbene zadatke, a svaki je borbeni, jer rat je. Puca se na sve strane, ko stigne i odakle stigne.
Ćaskamo uz kaficu, nje, dao bog, još uvek ima.
- Šta se ovo dešava komandante?
- Raspad sistema, moj Omere, rat. Užas, vidiš sam.
- Dobro to, to me ne brine, to je naš posao, nego ovo sa nacionalizmom i njegovim bujanjem, sa prebrojavanjem krvnih zrnaca po tom osnovu...
A prebrojavala su se, baš tih dana, moram da priznam.
- Kaži Omere, šta te muči, ne okolišaj.
- Ne okolišam, zato sam i došao komandante, da pričamo otvoreno, da se posavetujem. Muči me moje ime, Omer. Muči me ovaj raspad, muči me nacionalizam, dele nas komandante. Muči me pitanje: ko sam ja i kome pripadam i šta da radim sa sobom, gde je moja budućnost.
E, moj Omere, teška pitanja postavljaš, ali kada već pitaš odgovoriću ti:
- Ti si Omere, naš, pripadaš JNA, Ratnom Vazduhoplovstvu, ovom puku i svojoj eskadrili. A kome svi mi danas pripadamo ne bi ti znao reći. Ali prvenstveno pripadaš sebi Omere. Tvoja budućnost, generalno, službe što se tiče, kao i moja nije u našim rukama, o njoj će odluku doneti neko drugi. Čekaj, je li te neko dira i proziva po toj osnovi, vredja te, šikanira?
- Jok, komandante, niko za sada, ali ja vidim šta se dešava i ne vidim kraj gde će da stane. Nisam siguran da već sutra neko neće da me prozove zato šo se zovem Omer i da mi kaže: Idi kući Omere, ti nam ne trebaš više, Omere ne trebamo. Ja svoje kolege i sve vas smatram svojom braćom, spreman sam u svakom momentu da svoj život položim za svakog iz ove naše jedinice, ali nisam spreman da sutra doživim bilo kakvo poniženje od ljudi koji me lično ne poznaju, a zasmetaće im što se zovem Omer. Šta ću, kada se to dogodi? Kuda ću onda?
- Vidi Omere, dok se ja pitam i donosim odluke o i u ovoj jedinici, i dok si u njoj to se neće desiti. A već sutra, neko može doneti odluku i reći i meni: Idi kući, ti nam više ne trebaš, bez obzira što se zovem Srećko, a ne Omer. Znaš me, znam te. Znaš i sve svoje kolege, znaju te. Pametan si, razmišljaš unapred, to je dobro, samo odgovor na tvoje pitanje šta će biti sutra i kakva je budućnost ja ti ne mogu dati, jer ga ne znam. Odluka je u tvojim rukama i samo u tvojim. Ostaneš li sa nama delićeš našu sudbinu, ma kakva ona bila. Odlučiš li da odeš ne znam šta će sa tobom biti. Pogrešno bi bilo sa moje strane da ti bilo šta govorim, ili te savetujem i ja to neću činiti. Odluku moraš doneti sam i stati iza nje, jer se radi o tebi, tvome životu i tvojoj budućnosti. Bilo kakvu odluku da doneseš, ja ću je pozdraviti i podržati, neću promeniti mišljenje o tebi. Samo te molim jedno, ako odlučiš da odeš, nemoj da bežiš. To je kukavički. Saopšti svoju odluku o odlasku i idi kao čovek. Dostojno ćemo te ispratiti, jer ti to zaslužuješ. Jesmo li se razumeli Omere?
- Jesmo komandante, veliko hvala. Nema meni života bez vas. Bez nas, tačnije.
Omer je doneo odluku. Kakvu, danas znate sami. Poštenu, kakav je i on bio. Veliku, kakav je i on bio. Hrabru, kakav je i on bio.
Nikada više nismo prozborili ni jednu reč na tu temu. A sretali smo se. Zagrlio bi me i poljubio. I uvek mi se obraćao sa komandante, mada mu to više nisam bio.
Slava ti Omere. I veliko hvala. Do neba gde si pripadao i kome si se zauvek vratio. Putuj i ne okreći se.
Srecko Prentovic.
"This is Chief Inspector Clouseau’s residence. This is Chief Inspector Clouseau speaking on the pheun.”
Re: Vazduhoplovi
Imam pitanje, da li je istina da pilot nije bio obucen za sletanje uz instrumente? I zasto je helikopter koji je trebao da sleti u kraljevo, kako sam procitao, preusmeren u Beograd?
Da li neko zna proverene informacije vezano za ove stvari.
1. ako je prvo istina, sto bi neko naredio slanje helikoptera, kad se zna da nema mogucnosti bezbednog sletanja? Ovo su samo pitanja.
Znam da je pilot bio jedan od najboljih, to ne dovodim u pitanje, samo liniju komande i odlucivanja
Da li neko zna proverene informacije vezano za ove stvari.
1. ako je prvo istina, sto bi neko naredio slanje helikoptera, kad se zna da nema mogucnosti bezbednog sletanja? Ovo su samo pitanja.
Znam da je pilot bio jedan od najboljih, to ne dovodim u pitanje, samo liniju komande i odlucivanja
- Day Walker
- Postovi: 23538
- Pridružio se: 12 Jan 2012, 01:58
- Garaža: BMW X3
- Lokacija: Beograd
Re: Vazduhoplovi
Ja sam cuo da je zdravstvo donelo odluku da se dete uputi u BG
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sent from my iPhone using Tapatalk
Brzine idu u H-a !!!




Re: Vazduhoplovi
Mislim da su upali u uslove ispod propisanih minimuma za Mi17. Ne sme se leteti u magli, niti u oblacima, a pogotovo nocu. Ipak, ovakva sletanja su deo obuke, ali samo obuke... i sletanje helikopterom u katastrofalnim vremenskim uslovima je mnogo teze nego avionom jer se ne oslanjas na instrumente vec moras vizuelno imati dobru vertikalnu vidljivost i horizont. Oni nisu imali nista. Bukvalno naslepo. Kao kad vozis auto u magli i sletis sa litice. Detalje cu saznati od mog dovrog prijatelja i komsije, Bandicevog zamenika.
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
"This is Chief Inspector Clouseau’s residence. This is Chief Inspector Clouseau speaking on the pheun.”
Re: Vazduhoplovi
Najobičniji GPS na telefonu bi im rekao gde su. Nemoguće da nijedan instrument, radio veza ili bilo šta drugo ne može da im pokaže gde se nalaze i na kojoj visini.
Najgore je svađati se sa budalom. Prvo te spusti na svoj nivo, a onda te dotuče iskustvom...



Re: Vazduhoplovi
Nema to veze sa gpsom, visinomerom... nema vertikalne vidljivosti i horizonta da bi sleteo. Cak i da je naslepo sletao helikopter odskoci i dodje do prevrtanja veoma lako. A sudeci po slikama sa lica mesta, izgleda da se prevrtao. Kazem, sacekacu info od ljudi koji su na pravom mestu.
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
"This is Chief Inspector Clouseau’s residence. This is Chief Inspector Clouseau speaking on the pheun.”
Re: Vazduhoplovi
General je rekao na press konferenciji da su Aerodrom i helikopter bili opremljeni ISL-om za sletanje u ovakvim uslovima, da je letelica bila potpuno tehnicki ispravna, najbolje opremljena i da su piloti bili obuceni za sletanje u ovakvim uslovima.
I kako je onda pao?
Za dve nedelje mora da se oglasi tehnicka komisija
Uostalom, zasto se pilot nije kontrolisano srusio pored piste uz podrsku svih hitnih sluzbi aerodroma, ako je video da nema gde dalje...
I kako je onda pao?
Za dve nedelje mora da se oglasi tehnicka komisija
Uostalom, zasto se pilot nije kontrolisano srusio pored piste uz podrsku svih hitnih sluzbi aerodroma, ako je video da nema gde dalje...
Poslednja izmena od NexT u 14 Mar 2015, 22:26, izmenjeno 1 put ukupno.
Re: Vazduhoplovi
Jedno je navodjenje do mesta sletanja a drugo je samo sletanje kada ne postoje uslovi za isto. Dakle, treba samo razumeti da su to dve odvojene stavke. Dakle, navigacija nije sporna. Sporni su uslovi za sletanje. A bili su daleko od minimuma za Mi 17.
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
"This is Chief Inspector Clouseau’s residence. This is Chief Inspector Clouseau speaking on the pheun.”
Re: Vazduhoplovi
A zašto nije otišao do Batajnice, ako meteo uslovi nisu dobri u Surčinu? U to vreme je bilo sletanja aviona.
Previše šupljina u celoj priči...
Previše šupljina u celoj priči...
Najgore je svađati se sa budalom. Prvo te spusti na svoj nivo, a onda te dotuče iskustvom...



Re: Vazduhoplovi
Tek Batajnica nema opremu. Uslovi su se pogorsali kod Beograda. Saznacu detalje sigurno.
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
Sent from my LG-D373 using Tapatalk
"This is Chief Inspector Clouseau’s residence. This is Chief Inspector Clouseau speaking on the pheun.”