Biti zaljubljen, to je isto kao kad se usereš u gaće...Svi vide, ali samo ti imaš onaj poseban osećaj topline. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kada je ponovite. Mogu ja to tebi objasniti, ali ti to ne možeš shvatiti!
Naplacuju oni ulaz, ali u dino park koji veze sa zivotom nema. Zamisli da odes u Senbrun ili Topkapi i unutra zateknes dino park? Ali to je verovatno neki njihov pajtas otvorio pa to opravdava situaciju.
Gde to u EU naplacaju ulaz u stari grad? Ne racunajuci ekstreme - Dubrovnik npr... Parking naplacuju svi i to prilicno krvavo, ali to je neka druga prica...
Kada niko ne zivi obicno se zove park... Imas takvih primera svuda... Mada ne mora da znaci. Obicno naplacuju samo ulazak unutar (ili ispod ) gradjevina kao i na Kalimegdanu.. Najsveziji primer mi je grad Rodos, nenaseljeni deo je jedno 3x veci od Kalimegdana a ne naplacuju ulaz...
Mesta kao akropolj ili rimske arene da se ne naplacuje ulaz cekale bi se kilometarske kolone da se udje i izadje. Ovako skupom naplatom ipak odustane dobar deo ljudi. Ja sam u rimu odustao od ulaska u koloseum da ne bi placao vec sam obisao samo okolo. Ne vidim drugi nacin da se kontrolise masa.
Gde je granica "značaja" da bi se nešto moglo bez škrgutanja naplaćivati ili ne? Ili ne treba da cenimo ono što imamo? Akropolj ili Efes su bitniji i značajniji od Kalemgdana u svakom slučaju, ali recimo u Manili se naplaćuje ulaz u kolonijalni stari centar koji je tvrđava slična Kalemegdanu, samo mnogo manja i mnogo manje bitna i bogata nego Kalemegdan. Što se tiče značaja Kalemgdana preporučujem da uzmete profesionalnog vodiča u nekkj organizovanoj turi, pa kada potrošite najmanje 4 sata na oblizak i objašnjenja onda vidite šta imate pred sobom, a pored čega ravnodušno prolazite i ne primećujete šta se sve tu nalazi.
Stvar je principa. Ako usvajamo praksu i principe iz zemalja kojima težimo onda ima jakog osnova da naplaćujemo posete. Meni bi bilo žao i imao bih jači motiv za negodovanje i nostalgiju od većine ljudi jer sam iz tog kraja i Kalemegdan je bio moja svakodnevnica i sada često idem tamo, ali npr. kad već ne mogu da primirišem basket terenima gde sam nekad igrao džabe kad sam hteo, ne vidim što ne bi naplaćivali ulaz. Vremena se menjaju. Ne možemo samo od savremenog sveta da uzimamo samo krtinu, mora malo i kosti...samo što nama uglavnom samo kosti preostanu
I to je tacno.
Ja kalemegdan znam samo po setnji do pobednika i nazad u centar. I nedavno bila na rts neka emisija o tom kompleksu. Iznenadio sam se sta sve ima tu da se vidi i cuje van te pesacke linije do spomenika. Pojma nisam imao. Definitivno cu ici sa nekim vodicem sledeci put.
Ceniti ono sto imamo? Pa odlika siromasnih zemalja je da naplacuju svoje atrakcije, ne bogatih. Bogatije otvore sve svoje od istoriskog / kulturnog znacaja za dzabe ili jako jeftino - barem za lokalce ili cesto ceo EU, (u najgorem slucaju za studente / djake i sl....) I onako se ubiru veliki porezi od poseta / trosenja, pa ne vidim nikakav razlog ekstra naplacivanju osim cistog filtriranja ljudi / smanjivanje pritiska na odredjenu atrakciju (ako postoji potreba). Slicno kao i sa parkinzima. Posle odredjenog vremena to preraste u privrednu granu pa ne moze niko da se izbori sa njima i svi zaborave zasto je to napravljeno tako na prvom mestu...
Pa dobro, mi smo siromasna zemlja, u cemu je onda problem?
Ja nesto nisam cuo da je u Italiji bilo sta besplatno da se vidi, sta vise, deru za ulaznice na svakom koraku. U bogatom Stokholmu sam isto placao ulaznicu za sve.
Pritom, u slucaju Kalemegdana nemas ni privrednu granu a ni svest o znacaju objekta.