ljuba napisao: 24 Sep 2018, 14:08
starac vujadin napisao:Au šta sve napisaste, a ljubitelj "izbriljirao" kao i uvek. Čak i sa suprotstavljenim stavovima sts se ispromašivali u mnogo čemu, sem vladapetr-a koji je dao dosta objektivne ocene tog vremena.
Snork, nemoj idealizovati taj DDR. Jedino što je tamo valjalo u odnosu na zapad je bazična socijala. Nisi mogao da umreš od gladi i mogao si lako da dobiješ stan, pogotovu ako imaš dece. Sve ostalo je bilo sranje što se tiče građana. Najsimpatičniji detalj, a ima veze sa ovim forumom, je bio da se Trabant čekao 7 godina u proseku, a Wartburg 9+ godina...i tako stalno, sve vreme
Ljudi ovde prave stalnu i veliku grešku kad poistvećuju neko bolje vreme sa Titom i socijalizmom. Pre je bilo bolje jer je vreme bilo bolje...svuda u svetu je bilo manje više bolje jer se živelo spojkonije, vladale su neke druge, bolje vrednosti, bolji kriterijumi, veća tolerancija, solidarnost itd, itd...ali svuda u svetu je bilo tako. Zato su neke stvari pod Titom bile bolje nego danas, ali budite sigurni da nije bilo Tita i komunizma bilo bi nam još bolje u to vreme. Jedina stvarno dobra stvar u to vreme je bilo ponešto od kulture, pre svega muzika, i ponešto od sporta. Ostalo je bilo manje više sranje. Ali, nije ni bio ni horor kao što ljubitelj piše...on je izmiskovao 70-te, 80-te i sankcije iz 90-ih u neki svoj mentalni bućkuriš, a vi mahom jer ste mlađi ne možete to da znate. Svaki od tih perioda je imao svoje uspone i padove i svoje probleme, ali nisu to iste priče.
Samo me interesuje otkud tako čvrsto mišljenje o tom periodu kada niko ne može da jasno definise opšte prihvaćen stav.
Pre 2 svetskog rata Jugoslavija I Srbija je bila zaostala zemlja (gledajući Evropu) uglavnom orjentisana na poljoprivredu. U periodu od 50 do 70 i neke dobar deo populacije se uzdigao. Pitanje je da li je to bilo na realnim osnovama ili kreditima, ali i dan danas ceo zapadni svet sebe uzdiže čisto na kreditima (da ne kažem čista piramida). Znam samo da smo taj period preživeli / ziveli mnogo puta bolje nego npr Holanđani, o njima mogu da pričam.
Dobro pitanje koje zadire u pomanje istorije, a istoriju pišu pobednici. Čvrsto i pouzdano mišljenje je moguće imati ako se objektivno sagledaju rezultati. Naravno, mnogi tumači naše istorije i stvarnosti bi voleli da stvar bude toliko nejasna i umuljana da se ni o čemu ne može doneti čvrsto mišljenje, ali to je opet neka druga, takođe interesantna tema.
Predratna Jugoslavija jeste bila nerazvijena i siromašna zemlja, orijentisana na poljoprovredu, ali nije bila toliko ekonomski loša koliko to posleratna istoriografija piše. Između 1920. i 1939. postoji stalni rast bruto nacionalnog dohotka od 3%, a od 1935. on iznosi prosečno 5%. 1939. godine industrija čini 45% nacionalne proizvodnje i obezbeđuje više nacionalnog dohotka nego poljoprivreda iako se poljoprivredom i tada bavilo skoro 3/4 stanovništva. Od sredine 30-ih državni budžet ima stalni suficit koji je pratio rast državnih rashoda, tj. investiranja i javnih radova. Izvoz je stabilno rastao. Sve u svemu jedna prosečna istočnoevropska "priča", tj. malo ispod proseka, ali sa vrlo dobrim zamahom u drugoj polovini 30-ih godina i bojkama rasta koje bi danas samo poželeli. Sad, ostaje pitanje koja je istočno evropska i balkanska zemlja napredovala u celini kao društvo u odnosu na njeno predratno uređenje? Nijedna, pa čak i one najsiromašnije. Zato može da se kaže da bi nam bilo bolje da nije bilo Tita i njegove vladavine.
Komunistička vlast je napravila dobar rezultat u prvim godinama obnove zemlje. Jedan pozitivan uzrok tome je izvanredna motivacija naroda uz popriličnu prislilu i disciplinu. Drugi uzrok koji protokom vremena mnogi relativizuju nije toliko simpatičan. To što i sam spominješ - da su mnogi nešto dobili - jesu, ali tako što je nešto drugome uzeto. Verovatno me ne bi mnogo cenio kao nekom ekonomskog stručnjaka ako bi ti uzeo tvoju imovinu i raspodelio na petoro drugih osoba. Oni i njihove porodice bi bili srećni i mnogo bi me voleli, ti baš i ne bi, i ne bi cenio moje ekonomske veštine. Kao što se, barem po meni, ne može ceniti što je "veliki šmeker koji je igrao na sto strana" Tito vodio ekonomiju u drugoj polovini svoje vladavine kao dete jedinac razvedenih roditelja koji mu pumpaju pare da bi njega više dete volelo, a on sve trošio, ništa uštedeo, niti napravio. Izvlačenje para od roditelja isto nije baš neki cenjen metod zarađivanja za život.
Posle tog početnog poleta koji je doneo veliki i zdrav rast i koji bi verovatno bio brže izveden nego da je to izvodila ona stara predratna vlast, dolazi polako već krajem 50-ih pojava koje su taj sistem dovele 70-ih do ekonomske atrofije. Mi to nismo mnogo primećivali jer smo se ponašali kao već spomenuto dete koje na sutra ne misli.
Zato smo 80-ih morali da žestoko stegnemo kaiš i ta "stabilizacija" je bila jedini način da se nekako izvučemo, a da ne postanemo ekonomska i politička kolonija. No, to nije bilo dovoljno pošto je Tito, "veliki igrač i šmeker", vodio državu po sistemu "posle mene potop", kako ekonomski, tako i politički i političkisistem je bio nepopralvjiv. Da je bio bitan igrač jeste, da je imao uticaja i moć jeste, ali da je bio veliki državnik ostavio bi iza sebe stabilnost, a ne haos gurnut pod tepih. Ipak je on bio jedan surovi folirant, a ne šmeker. Zato nikad neće, barem kod mene, zaslužiti da naričem za njim, kao nekim svetionikom "kako je nekad bilo dobro". Kakvi god da su Milošević i Vučić još nisu radili masovne egzekucije, otimanje imovine, oduzimanje ljudskih prava, masivno trpanje u zatvor političkih protivnika, niti niko od njih ima svoje lično ostrvo za likvidaciju svojih partijskih drugova koji su ga doveli na vlast. Na svemu tome je nikla ta vlast i to ne sme da se zaboravi, pogotovu kada se spominje "kako smo svi nešto imali". Mnogi su izgubili sve, a i ovi koji su dobili mogli su da imaju još više.
E, sad što je posle toga došlo jedno loše vreme u kome se svi borimo za opstanak na različitim nivoima, što je loša atmosfera, što nema sigurnosti, što se vidi jedna deklinacija i devalvacija svega živog i što nam dosta toga iz tog pređašnjeg vremena izgleda super.što i jeste bilo objektivno dobro, to je opet neka druga priča...
Ne bih više o tome, pošto je priča otišla u drugom pravcu oko učenja jezika.