Re: Biciklizam
Poslato: 10 Jun 2015, 13:55
Ništa ne izvrćem, napisao si da za 90+kg vozača mora 36/36 4x i da je čak i 32/32 glupost. Od toga smo pošli.
Na to ja kažem da ne mora i da je 36/36 točak koji hoće preživeti najveće maltretiranje, ali da u većini slučajeva nije potreban. Šta sve utiče na izbor točka je dosta individualno, ali pored kilaže vozača faktori o kojima se mora voditi računa su vrsta bicikla, stil vožnje, namena...
U zavisnosti od tih kriterijuma bira se i adekvatan točak.
Npr aero točak teško da ćeš uspeti da napraviš sa 36. Možda bi tehnički i bilo moguće, ali se gubi aerodinamika i obesmišljava točak.
Ako hoćeš lak točak za brdo svestan si šta kupuješ/praviš, koji su rizici i na koje si kompromise spreman. 36 nije lak točak.
Dakle, točak se kupuje ili pravi prema sopstvenim potrebama i mogućnostima.
Sve može da se uništi pa i 36/36. Dajmi par takvih i uništiću ih za 3 dana.
Druga tema je kupiti ili praviti.
Opet je pitanje želja i mogućnosti.
Za prosečnu rekrativnu vožnju mislim da je jeftinije i lakše kupiti. Pristojnih točkova za pristojne pare ima na tržištu.
Pravljenje, naročito u Srbiji je sado mazo. Nema ljudi koji će garantovano dobro da urade posao.
Pravljenje ima smisla ako se želi nešto vrhunsko i namenski rađeno prema sopstvenim potrebama i željama. Druga situacija kada praviti je kada se ima većina delova od nekih ranijih točkova pa se time osetno štedi.
Treća tema je karbon.
Znaš i sam da sam slučajno uzeo karbonski ran i da sam bio jako skeptičan.
E sad, posle više od dve godine posedovanja, pročitanih more tekstova i oglasa dosta sam spokojan. Ako pukne pukao je, ali znam da ne puca tako lako i ničim izazvano.
Izbor materijala rama je opet kompromis mnogo faktora. Trenutno je karbon najlakši, a istovremeno dovoljno čvrst i jeftin pa dominira. Sutra će možda biti nešto drugo.
To ne znači da su čelik, aluminium, titanium ili bambus bolji ili lošiji. Drugačiji su. Nešto imaju bolje, nešto lošije, cena ih je nekakva i u toj zavrzlami ispada da je trenutno karbon ono što dominira.
Karbon izdržava MTB vožnju, karbonski obruči izdržavaju skokove....
I da, grešiš, postoji doživotna garancija na karbonski ram kod nekih proizvođača npr C'dale.
Znam da ćeš odmah da gledaš i da proveriš pa da ti skratim posao - neka ograničenja postoje i uglavnom je neprenosiva. Verujem da je slično bilo i kod doživotnih garancija na čelik ili aluminium.
Iskrenno me zabole da li je ram lio Li, zakivao John ili mazio Enco sve dok je napravljen po fabričkoj specifikaciji i standardima kvaliteta.
Ručno pravljeni ramovi su na našim prostorima suviše velika egzotika da bi o njima uopšte diskutovali, mada i za nih važi isto kao i za točkove. Ako hoćeš vrhunski, sebi prilagođen, proizvod i spreman si to da platiš samo napred. Problem je što sve što je namenski košta uglavnom mnogo više nego što su ljudi spremni da plate. Nebitno da li je ram, cipele, odelo....
Sheldon Brown je umro 2008. Od tada do danas su se stvari u biciklizmu debelo promenile pa on ne može biti izvor sveg znanja. Za mnoge stvari je odličan, ali ne znači da je biblija. Takođe ako čitaš njegove tekstove da se videti da ga je u jednom trenutku vreme pregazilo. Imao je svoje do tada stečene stavove i apsolutno nije dopuštao mogućnost da je nešto novo bolje od starog.
Na to ja kažem da ne mora i da je 36/36 točak koji hoće preživeti najveće maltretiranje, ali da u većini slučajeva nije potreban. Šta sve utiče na izbor točka je dosta individualno, ali pored kilaže vozača faktori o kojima se mora voditi računa su vrsta bicikla, stil vožnje, namena...
U zavisnosti od tih kriterijuma bira se i adekvatan točak.
Npr aero točak teško da ćeš uspeti da napraviš sa 36. Možda bi tehnički i bilo moguće, ali se gubi aerodinamika i obesmišljava točak.
Ako hoćeš lak točak za brdo svestan si šta kupuješ/praviš, koji su rizici i na koje si kompromise spreman. 36 nije lak točak.
Dakle, točak se kupuje ili pravi prema sopstvenim potrebama i mogućnostima.
Sve može da se uništi pa i 36/36. Dajmi par takvih i uništiću ih za 3 dana.
Druga tema je kupiti ili praviti.
Opet je pitanje želja i mogućnosti.
Za prosečnu rekrativnu vožnju mislim da je jeftinije i lakše kupiti. Pristojnih točkova za pristojne pare ima na tržištu.
Pravljenje, naročito u Srbiji je sado mazo. Nema ljudi koji će garantovano dobro da urade posao.
Pravljenje ima smisla ako se želi nešto vrhunsko i namenski rađeno prema sopstvenim potrebama i željama. Druga situacija kada praviti je kada se ima većina delova od nekih ranijih točkova pa se time osetno štedi.
Treća tema je karbon.
Znaš i sam da sam slučajno uzeo karbonski ran i da sam bio jako skeptičan.
E sad, posle više od dve godine posedovanja, pročitanih more tekstova i oglasa dosta sam spokojan. Ako pukne pukao je, ali znam da ne puca tako lako i ničim izazvano.
Izbor materijala rama je opet kompromis mnogo faktora. Trenutno je karbon najlakši, a istovremeno dovoljno čvrst i jeftin pa dominira. Sutra će možda biti nešto drugo.
To ne znači da su čelik, aluminium, titanium ili bambus bolji ili lošiji. Drugačiji su. Nešto imaju bolje, nešto lošije, cena ih je nekakva i u toj zavrzlami ispada da je trenutno karbon ono što dominira.
Karbon izdržava MTB vožnju, karbonski obruči izdržavaju skokove....
I da, grešiš, postoji doživotna garancija na karbonski ram kod nekih proizvođača npr C'dale.
Znam da ćeš odmah da gledaš i da proveriš pa da ti skratim posao - neka ograničenja postoje i uglavnom je neprenosiva. Verujem da je slično bilo i kod doživotnih garancija na čelik ili aluminium.
Iskrenno me zabole da li je ram lio Li, zakivao John ili mazio Enco sve dok je napravljen po fabričkoj specifikaciji i standardima kvaliteta.
Ručno pravljeni ramovi su na našim prostorima suviše velika egzotika da bi o njima uopšte diskutovali, mada i za nih važi isto kao i za točkove. Ako hoćeš vrhunski, sebi prilagođen, proizvod i spreman si to da platiš samo napred. Problem je što sve što je namenski košta uglavnom mnogo više nego što su ljudi spremni da plate. Nebitno da li je ram, cipele, odelo....
Sheldon Brown je umro 2008. Od tada do danas su se stvari u biciklizmu debelo promenile pa on ne može biti izvor sveg znanja. Za mnoge stvari je odličan, ali ne znači da je biblija. Takođe ako čitaš njegove tekstove da se videti da ga je u jednom trenutku vreme pregazilo. Imao je svoje do tada stečene stavove i apsolutno nije dopuštao mogućnost da je nešto novo bolje od starog.