Sam sam sebe prevazišao.
Recept je jedna velika improvizacija. Ne mogu da opišem koliko sam srećan rezultatom. To je nešto što bih u restoranu sa zadovoljstvom naručio i platio koliko traže. Teško je oceniti da li je bolje povrće ili meso, te da li je bolji miris ili ukus. Neke namirnice sam koristio prvi put u životu, kao i nove kombinacije začina. Nikada mi više neće uspeti, jer mi iz prve sve ispadne dobro i nema šanse da bih se setio šta napravih, ali ću se rado sećati, dugo, dugo
Masterovao sam Bolognese sos, nikada nisam jeo lepse, bez lazne skromnosti
Samleo sam teleci but, mozda bi jedino bilo vise ukusa sa junecim, ali reko da probam, mozda vredi dosta jace cene.
Pedja, sta je to, sta je unutra?
Veče u kome se svi slazu je protraceno. Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.
Meso je jednostavni juneći pauflek, kojem sam uklonio višak masnoće, a zatim duboko u meso ubacio komadiće belog luka, preko dodao začine i tanku pančetu, pa uvio.
Meso je spremano na kombinaciji koječega, uz dodatak leblebija (koje prvo zamirišu na prženju, a posle upiju mirise i ukuse, pa ispadnu baš super) i sušenog paradajza iz ulja.
Kada se meso malo proprži, dinsta se koliko da malo ispari alkohol iz vina, i da se upije bujon, a meso par puta okrene. Tako dobije oblik pre rerne, ali i šmek dimljenog mesa. U rernu bez pipanja sat i nešto, a onda dodatak povrća, uz još malo vina i maslinovog ulja, pa još sat u foliji, pa malo bez folije, da ispari ostatak, a sve ipak ostane sočno.
Sveukupno pola sata posla, ostalo odradi rerna. Stvarno je teško odlučiti da li je bolji miris ili ukus hrane.
Juče bio svinjokolja, morao sam jednu šniclu odmah da bacim na roštilj. Neverovatno koliko znaci sto par sati pre disalo, meso je od buta, crveno, a mekano u rangu dry aged steakova