Aj da napišem koju o par restorana
Prvi je
http://www.botin.es/?q=en/node/10
Jeste da je u Madridu, ali možda nekom bude od pomoći.
Elem, Botin je po Ginisu najstariji restoran na svetu i to mi je verovatno najveća vrlina.
U stvarnosti je turistička destinacija i industrija hrane.
Nalazi se u starom gradskom jezgru, uvek je pun i potrebna je rezervacija.
Unutra je ogromna gužva i sve je podređeno trpanju što većeg broja gostiju tako da su stolovi jako blizu jedan drugom. Privatnost i komoditet 0.
Jeli smo specijalitet kuće što se ispostavilo da je svinjsko pečenje. Razlika od našeg pečenja koje bude sitno isečeno, je da se tamo dobije poveći komad pa sami sečete, kidate, komadate.... Samo meso je bilo savršeno ispečeno. Reš kožica, bez masti, unutra pečeno taman kako treba. Porcija je 25€
Sve u svemu, ako se nema ideja da je must have jesti u najstarijem restoranu, slobodno ga zaobiđite. U Madridu postoji milion boljih restorana koji služe nacionalne specijalitete i ne vidim svrhu jedenja pečenja.
Drugi je
http://www.cafecolonmadrid.com/carta.html
Restoran se nalazi na jednom od glavnih gradskih trgova.
Unutra je sređen nekom mešavinom modernog i starog, a ima baštu koja se nalazi na samom trgu.
Mi smo sedeli napolju zbog nikotinsko klimatskih razloga i bilo je jako prijatno. Osoblje je vrlo uslužno, spremno da pomogne, čak zna i engleski. Jeli smo odličnu paelj za 16€ po osobi.
Za preporuku.
Treći restoran ne znam ni kako se zove ni gde se tačno nalazi, ali mogu da nađem podatke.
Nalazi se u neposrednoj blizine aerodroma u Rimu, odnosno sa druge strane piste i potreban je auto za stići do njega.
Ne radi se ni o kakvom fensi restoranu nego o nečem što bih ja nazvao svratište na magistrali u čudnom delu grada. Nalazi se na nekom lokalnom putu na koje ima i po neka prostitutka u po bela dana. Jasno je kakav je kraj u pitanju.
Sam restoran je vrlo čudno koncipiran. Jako je popularan, a izgleda krševito sa sve rashladnom vitrinom kao u mesari. Poenta je da se na licu mesta izabere meso koje se želi, meso se seče pred godtom i stavlja na roštilj.
Pored mesa ima i tradicionalna talijanska jela.
Počeli smo da brusketima. Doneli su nam najobičniji hleb koji je prepečen i čen belog luka na čačkalici. Naš domaćin je hleb istrljao belim lukom, posuo maslinovim uljem, posolio i poslužio nam. Ni nalik našim brusketima sa mocarelom, paradajzom, bosiljkom i sl na nekim specijalnim vrstama hleba. Ovo je originalna i najjeftinija varijanta.
Nastavili smo sa pastom Karbonare. Opet nema veze sa našim pastama. Špagete su bile tvrdo kuvane i uvaljane u jaja i naseckanu slaninu. Ukus savršen.
Sledeće je na meniju bila neka pasta s paradajzom i slaninom. Nisam zapamtio kako se zove.
Onda je na red došlo meso. Izabrali smo meso koje nam je vlasnik preporučio kao meso koje sigurno može da bude dobro pečeno. Ovde nismo pratili Talijane koji vole polupečeno, krvavo meso.
Meso je bilo odlično pečeno i uz njega je stigao kao prilog radič grilovan na roštilju i salata od neke lokalne trave čije ime nisam zapamtio. Radič neverovatno dobro ide uz jako meso. Jak je i sam i malo gorak. Trava me nije dojmila.
Na kraju je pao tek napravljen Tiramisu koji je potpuno kremast, služi se u posudi ko za sladoled i posut je cimetom. Savršen.
Celu priču smo završili espresom.
Restoran je pozat po tome što gaji stare originalne recepte i načine pripremanja i bio je pun pogodak. Ambijent i lokacija su bezveze, ali je hrana odlična.
Žao mi je što nisam probalo i originalnu picu, ali nije bilo mesta.
Imali smo sreću da imamo odličnog domaćina (prijatelj prijatelja sa kojim sam putovao) koji je pravi ponosni Talijan i koji je hteo da nam pokaže Italiju, a ne turističke zezalice. Hvala mu na tome jer se skoro nisam bolje najeo.