Evo me, živ sam. Bolestan sam ko ker poslednjih par dana pa me je drmala groznica tokom celog boravka u BG. Jedva sam izdržao. Veče pre koncerta sam bio na korak od hitne jer je živa u termometru hidrometereološkog zavoda ispod mog oznojanog pazuha došla skoro do 40 stupnjeva, majku joj božju.
Ovo mi je treći koncert Metalike i, ako ću biti objektivan, najslabiji do sada. Zvuk je bio sličan kao na hipodromu u Zagrebu, sa puno rasipanja, što je neizbežno na otvorenom prostoru i pored najbolje tehnike. Što se tiče same svirke, nije bilo one energije kakvu oni znaju da šire. Standardno za njih, ritam sekcija je bila perfektna, dok su obe gitare prilično brljavile, naročito Hetfild. Kirk svoje solaže maskira wah-wahom pa se i ne primeti toliko u celokupnoj zvučnoj slici koliko zapravo brljavi. Efekti gudača sa potenciometrom, forsirane mikrofonije... sve je bilo neusaglašeno i traljavo, odnosno puno ispod onog što znaju i mogu. Na rifovima su obojica jaki, zato su i najbolje zvučale pesme koje se baziraju na njima. Nothing Else Matters je zvučala najgore do sada, računajući sve moguće i nemoguće nastupe sa TV-a, DVD-a, radija, koncerata koje sam čuo i video. Clean zvuk Kirkove gitare je bio šupalj, a po mom mišljenju E1 žica je mogla biti malčice zategnutija.

Onda dolazi do poguba gde Kirk kreće sa temom koja ide pre poslednje strofe i refrena pre solaže, umesto da je krenuo redovan krug akorada za strofu. Dešava se. Sve u svemu, mislim da su koncert baš "odradili".
Najbolje mi je zvučala pesma Wherever I May Roam, a laseri su mi najgori utisak sa jučerašnjeg koncerta. Pesma je ostala u senci jer je bar 50% ljudi slikalo zaista fascinantnu vizuelnu pojavu.
Posle koncerta, kada sam zbrinuo svog prepariranog kuma i kada sam mislio da ću konačno da legnem i odbolujem bolest do kraja, hoćeš prc, morao sam u tri ujutru u porodilište, a ishod je da sam dva sata kasnije dobio ćerku Milenu.
Nisam danima spavao i hodam kao zombi, al šab me gabri.
