Za 6 i po godina vozačkog iskustva, po gruboj proceni, imam oko 110.000km za volanom. Za to vreme, dva ozbiljnija udesa i dve manje nezgode.
Prvi udes, par meseci nakon dobijanja dozvole. Bila je nedelja i godišnjica zabavljanja sa devojkom. Krenuli smo da to obeležimo i bio sam potpuno opušten, ni sanjao nisam da se nešto loše može desiti. Kažu, dešava se kad se najmanje nadaš. U mom slučaju je baš tako i bilo. Uglavnom, kružni tok kod Arene. Idem iz pravca SIV-a, prilazim i gledam, ali ne vidim nikog u kružnom toku, sve do momenta kad sam već ušao u kružni tok. Tad uočim crnu Vectru (nov model u to vreme) i svestan da ako budem kočio, sigurno će me udariti, te dodajem gas, ali slabašan motor u Zastavi nije uspeo da nas izvuče. Ovaj tip nije ni kočio, samo me udario kod zadnjih vrata, do točka. Od udarca se auto podigao na dva točka i malo je falilo da se prevrnemo, ali se srećom sve dobro završilo, bez ikakvih posledica po učesnike. Tu sam napravio veliku grešku što nisam zvao policiju, nego ćaleta koji se isto nije snašao pa je pristao na dogovor i na kraju smo platili štetu i njemu i nama, a cifra je bila poprilična, preko 2.000e.
No dobro, bitno da niko nije povređen, a sve ostalo, prođe.
EPILOG: Moja greška iako ni ovaj nije baš skroz nevin jer je uleteo prebrzo i nije ni kočio. Sad gledam dvaput, a vodim računa i kad ja imam prednost.
Drugi udes, nepune 3 godine posle polaganja. Vraćao se sa posla, iz III smene, umoran. Bilo je hladno jutro, ja upalio grejanje i to me uspavalo. Opet kod baksuzne petlje kod Arene, na samom isključenju sa autoputa, zaspem za volanom. Srećom pa nisam skrenuo previše jer bi se verovatno zakucao u betonski zid, nego sam uleteo u ograđenu zelenu površinu koja razdvaja autoput i put koji ide uporedno, gde su autobuske stanice i kuda se odvaja na petlje. Naravno, u momentu udarca u ogradu sam se trgao, ali bilo je kasno za bilo kakvu reakciju. Desnim točkom sam se bukvalno popeo na ogradu i tako sam nastavio jedno 50m dok se nisam prevrnuo na levu stranu. Srećom, bio sam vezan kao i uvek, tako da nisam bio povređen, a dobro je i da nisam nikog drugog udario. Morao sam zvati policiju jer je mogao jedino pauk da me podigne. Šteta oko 300e, izašlo malo više jer sam iskoristio priliku da ofarbam ceo auto.
EPILOG: Opet moja greška i danak neiskustvu. Pored štete platio sam i kaznu.
Prva nezgoda desila se prošle godine, kad me onaj lik udario otpozadi u Zastavu. Još sam imao bicikl koji je virio pozadi iz prtljažnika, tako da je i on stradao. Stao sam na znak STOP, pa krenuo malo napred da bolje izvidim situaciju jer mi je kamion smetao i stao sam kad sam video vozila koja dolaze, a imaju prednost. Lik iza mene je krenuo zamnom i nije na vreme uočio da sam ponovo stao, ali sreća pa je bila mala brzina te šteta nije velika.
EPILOG: Delimično i moja greška jer sam imao prostora i da krenem, ali nisam. Sa druge strane, njegova nepažnja je dovela problema, ali bio sam više nego skroman oko nadoknade jer je njemu šteta bila daleko veća.
Druga nezgoda, kraj prošle godine, tek sam uzeo Civica. Slična situacija kao gore opisana, samo sam u ovom slučaju ja bio iza i udario vozilo auto škole. Bio sam nestrpljiv jer mu je predugo trebalo krene i taman kad je krenuo, hteo sam da ga obiđem, a on je ponovo stao. Neodovljno odstojanje i nepažnja, srećom bez povređenih, samo materijalna šteta.
EPILOG: Moja greška 100%, šteta oko 250e na mom autu i 50e na Jugu auto škole.
Razna oštećenja ne računam, niti mogu svega da se setim, ali bilo je i grebanja i manjih udaraca. Ono što mi je najbitnije je da nikad niko nije povređen. Zato savetujem, uvek se vežite i ne preterujte sa brzinom. Ako se nešto i desi, posledice su daleko manje, ako je brzina bila manja.