Ja se pokrenuo opet oko vezbanja. Tj vec par godina sam u znacajnom padu forme, i stomacina narasla, i godine se nakupile.
Napravio sam program koga se pridrzavam:
6 dana nedeljno treniram, od 20 do 40 minuta, zavisi od dana.
1,2,4,5 dan cepam super piramide by Ashke i Kinez, to su vezbe sa svojom tezinom, rade se zgibovi, propadanja, cucnjevi, sklekovi, i trbisnjaci na kraju nakucam oko 50 kamada od svega, bez vecih pauza u rotaciji traje oko 25min.
3 dan radim Insanity pure cardio
6 dan radim sobni bicikl hit trening 20minuta.
Zavrsio sam prve 4 nedelje, za sada primecujem lep porast kondicije i sigurno 7,8 godina nisam sa takvom lakocom vezbao...
Svaki ponedeljak ne jedem nista 36 sati. Ostale dane izbegavam testo alkohol i secer.
Za sada gubim oko 300gr nedeljno.
Znaci mozda malo preko 1kg za mesec dana.
Najvaznije da me nista ne boli dok vezbam, tako da imam elana.
Lepse je voziti slab auto brzo, nego snazan sporo.
Hvala, ja sam to nesto intuitivno sastavio, hteo sam prvo samo piramide, ali mi je bilo i naporno i dosadno, pa sam ubacio dva dana kardio da se misici odmore, a da telo drzi tonus. Do sada vidim da je sve u sinergiji, i jedva cekam svaki novi dan.
Polako podizem brojeve u piramidi trenutno sam do 7 i nazad, i bukvalno mi sve napreduje, osim onog bicikla u subotu, ali njega dozivljavam kao odmor, inace taj bicikl trening je CTX 20 na Youtube.
Uporedo pored svega sam ukljicio i WimHof disanje i tursiranje hladnom vodom svaki dan, mada to vec radim godinu dana.
Za sada radim kuci, kad dodje lepse vreme, deo treninga cu prebaciti napolje.
Lepse je voziti slab auto brzo, nego snazan sporo.
Deca jedu šta ih roditelji nauče, i ko boravi sa njima najviše, a ta deca zatim izrastu u ljude koju jedu sve ili skoro sve, ili koji ne mogu ništa sem najprostijih ukusa, neke paste, pice, lebove, komad mesa i ćaozdrao. Investicija, kao i svaka druga. Rešivo je kasnije, ali uvek teže.
Ima istine. Mada ima i do deteta. Klinac hoće sve da proba. I za njega ne postoji ljuto, gorko, kiselo, sve mu je fino. Pravi neke neverovatne kombinacije ukusa i sve može. A niko ga nije nešto posebno na to navikavao. Jednostavno je takav. Izvoljeva kad može ali poješće šta god mu staviš u tanjir. Dok je bio manji omiljeno povrće brokoli.
Ćera sušta suprotnost.
Ja sam taj testo tip, kasnije sam poceo mesinu da cepam. Zena mnogo vise vodi racuna pa sam joj taj deo rado prepustio kad je mala u pitanju. S mojima bitku bijem jer hoce da poturaju razne gluposti.
Pa mene izvedi ispred švedskog stola najboljeg hotela gde ima od jaja prepelice do pijanog šarana, ja ću se uhvatiti za kiflice, pitu, nešto sa roštilja i vratim se drugi krug po krofne i mafine.
A moji roditelji ugostiteljske struke, ceo život radili po kuhinjama. Ćale uvek insistirao na raznovrsnoj ishrani i nije postojala opcija ja neću to. Sve je moralo da se jede.
Sa druge strane keva poslastičar i uvek kolača nekih bilo. Krofni onih velikih se sećam kao juče da je bilo. A princes krofne obožavam i dan danas kad ona napravi sve sa šlagom. Tako i danas jedva čeka da nešto spremi i ako mi ne dolazimo ona donese. Ako ništa drugo onda palačinke. Njih mogu u bilo koje doba dana, količina koliko ima u tanjiru sve ću pojesti. Tri ili dvadest ne pravi razliku. Ustvari posle tri pitam jel ima još.
Kad smo kod palačinki, koji ti je rekord, ako si brojao? Meni je kao klincu bio rekord 27 dugo vremena i onda sam jedno leto za vreme priprema (mislim da je bilo između prvog i drugog srednje) pojeo 41. Nisam se toj brojci nikad više primakao, ali i danas pojedem 15-20 bez problema. Redovne, sa pekmezom od šipka...
Ima nekih stvari koje mogu da pojedem u baš velikim količinama (jaja na oko, na primer). A mršave sam konstitucije. Drugari su me uvek zezali da imam pantljičaru i da moja pantljičara ima pantljičaru.