Da se pohvalim - danas sam završio prvi polumaraton u životu. Namerno kažem završio a ne istrčao pošto sam morao malo i da hodam. Ipak je prevelika razlika od 14km koliko sam najviše istrčao do 21km. Realno gledano, nisam još bio spreman za ovo, nisam ni računao da će biti nešto pre proleća ali sam pre nedelju dana saznao da se održava Savski polumaraton na NBG pa nisam mogao da odolim da se ne isprobam. Do nekog 13-tog kilometra sam se držao ali je onda naišla uzbrdica od nekih 50m (gde se onaj sporedni put za Surčin spaja sa putem na savskom nasipu, par kilometara od ostružničkog mosta). Elem, ta uzbrdica me je iscedila kao sunđer, i dok sam se dovukao do 17km nisam mogao više da trčim. Tu sam prehodao 1km, malo sam se oporavio i nastavio dalje. Morao sam da napravim još par kraćih šetačkih pauza, ali sam ipak uspeo da protrčim kroz cilj za nekih 2:35. Bio sam poslednji, sporiji i od baba i deda koje sam video u trci, ali računam da ovde dolaze ljudi koji su već trčali te distance, niko nije delovao kao početnik sem mene
Inače kad sam krenuo prvih par kilometara me je ponela atfmosfera, 150 ljudi, malo brži tempo, dobra muzika, osmeh od uveta do uveta, nema ništa u životu lepšeg od trčanja. Zadnjih par kilometara - agonija, noge preteške, zubi stisnuti, šta mi je ovo trebalo, ko izmisli trčanje...
Ipak je dobar osećaj kad se sve završilo, video sam koji su mi dometi i gledaću da se dosta bolje spremim za Beogradski polumaraton. Samo za poređenje, pre godinu dana nisam mogao da istrčim više od 2km u cugu. 5km sam prvi put u životu istrčao u aprilu, a evo 6-7 meseci kasnije stigoh i do polumaratona.