Ne znam da li cu bas biti jasan jer je stvar subjektivne prirode.
Jednostavno imas bicikle na kojima da bi se kretao moras da ulozis puno energije - stalno vrtis pedale.
Imas i one druge gde ces recimo za jedan obrt pedala primetiti da bicikl moze da drzi brzinu dosta dugo, to bi recimo bio podvozan bicikl.
Kada manje iskusni sednu sa nekog dresa na dobar podvozan bicikl, obicno je prva reakcija "joj, joj, ovo ide kako da stanem?". Od prilike isti osecaj kada skejtbordom predjes sa hrapave na glatku podlogu.
Elem, upravo zato se kaze da je ram najvazniji.
Da ne ulazim kako se menjaju uglovi sa velicinom rama i zasto, mada ako nekog zanima mogu i to da objasnim, dobar znak za podvozan bicikl mogu biti:
dugacka horizontalna cev (danas se jako tesko srece, daje polegnutu poziciju vozaca a ne "kamila" zgrbljenu poziciju)
horizontalna cev sa malim nagibom (takodje se retko srece, uglavnom "dinosaurusi" poput T, Ritcheya drze takvu geometriju kao i skole koje su izvedene iz poznanstva sa njim)
zadnji tocak "podvucen" pod sedalnu cev, uglavnom da se jedva stavi mali prst izmedju tocka i cevi (daje agresivnu sprintersku poziciju i tera koleno ispred osovine pedale u horizontalnom polozaju)
Kada telo preseli CG sa zadnjeg dela, sto bi Paja rekao - gde se dupe vozi, na prednji deo, bicikl prakticno pocinje da ide sam tj potrebno je uloziti jako malo energije za kretanje.
EDIT:
Evo nadjoh primere na netu. Treba znati da se zbog razlicite primene, geometruje MTB i trkackog znacajno razlikuju pa sam kao sredinu uzeo CX.
Lepo se vidi razlika.
Gornja cev nema veliki nagib, normalne je duzine a zadnji tocak je povucen ali ne previse. Tradicionalna geometrija.
Na ovaj bicikl ne mora ni da se sedne da bi se saznalo da je djubre. Kratka horizontalna (top tube) cev a sa velikim nagibom na koga se magarci prze. Veliko rastojanje zadnjeg tocka od podsedalne cevi
Sa 99.9 % sigurnosti mogu tvrditi koji ce da bude podvozniji bez obzira na brend