ovako, eto malo izvestaja ako su do sada prevazidjene polemike oko lokacija i frizidera. Vec nekoliko godina par puta godisnje idem u Atinu, najcesce kolima. Vozim citroen pa put i ne osetim (ovo je mali pakisno, jel). Tu nam je baza. Atina je rasut, ogroman grad u centru Atike, trouglastog poluostrva sa spicom ka jugu. Sam grad nema izlaz na more ali tu su obliznje plaze u mestima koja se gotovo stapaju. Ima ih na stotine, raznovrsnih, pesak, oblutak, kamen, sljunak. Citao sam ovde cini mi se mudre tvrdnje da je Grcka goli kamen bez mirisa cetinara. E onda je niste obisli. Dakle, putevi su extremno dobri i zahvaljujuci njima it Atine se moze zapaliti u bilo kom pravcu. Prosle godine isli smo odatle na nekoliko dana u Nafplio, na Oeloponezu, grad nalik mini Dubrovniku
vencanje na ulici

luka sa spacekom

i bez njega

.
Ove godine iz baze smo isli na neko vreme na ostrvo Kea. To je najblize ostrvo Atici, ne racunajuci Saronski zaliv ili Eviu, tipicno egejsko. Trajekt se hvata ne iz Pireja vec iz Lavria, manjeg luckog mesta na jugu. U njemu su vozila na dva nivoa, smestaj putnika jos na dva plus gornja paluba. Iako dole ima i fotelja sankova, klime, preporucujem boravak na otvorenoj palubi skroz gore jer ljuljanje u zatvorenom garantuje morsku bolest, a bio he jak vetar tih dana.
Mi Srbi smo udarali preventivu pivom

.Karte za trajekt, jedan pravac, kola 32 evra, osoba 12. Ali vredi. Kea ima par mestasaca uz obalu od kojih je jedno okolo marine za fensi jahte i tu smo se zeznuli u restoranu - najskuplje je gde su nauticari. Planski smo bili smestenu na brdu jer tamo i nema mnogo lepih objekata uz obalu. Na prethodnim slikama uz bazen je pogled odatle na zaliv. Ima nekiko dobrih plaza za jednu je kao u Discoveriju put za hrabre kamiondzije - uska staza po ivici planine i tako dugo dugo, ko voli nek ide, ja vise necu. U sredini tog brdovitog odtrva je varos sa fotografije, jako nrobicna, sva u vertikalama i usponima, kuce uglavljene u stene. Specijaliteti od jagnjetine i jaretine i kiselo domace vino u tamosnjim kafanama.
More predivno, cisto, bistro, ljubazni ljudi. Za preporuku.
Takodje, preporucujem kako ja to zovem "morsko jezero" iza Korinta i Lutrakija, Lego Vouligmianis valjda se tako zove, neobican kruzni zaliv povezan s morem ultramalum moreuzom. Pejzaz fenomenalan, puno zelenila beli pesak i dno, tirkizna voda, taverne sa dobrim glavonoscima i ljuskarima na zaru. To je dobra alternativa visednevnim izletima a moze se i sator razapeti na plazi