
Danas sam imao jedno prijatno iskustvo sa motociklistima.

Mozda sam vec i zaboravio broj, al recimo da ih je bilo 8 (znaci lepa grupica). Kako su vozili, ono je za svaku pohvalu.
Nema nepredvidivih i naumicnih poteza.
Ne ugrozavaju ni sebe ni druge.
Nisu kao osovi u preticanju slepera. Sacekaju isprekidanu liniju, pa vide cistu situaciju. Pa jedan za drugim. Ma milina za gledati.
Sto se tice brzine: niti sam ja vozio po ogranicenju, ali daleko od toga da sam i najmanje zatezao po gasu - preko ogranicenja ali umereno, a oni su uek bili tako tu ispred mene. Put mi je poznat i znam da tamo gde sam opusteno vozio 100 moze da se zategne i mnogo mnogo vise sa putnickim vozilom. Koliko li vec moze motociklom? Ali oni su vozili brzinom kao i ja.

Daleko od toga da sam ih jurio da vidim kako voze. Vozio sam svoj ritam, a njihov je bio toliko slican da sam se odusevio njihovim ponasanjem.
Eto vozio sam baku u kolima kojoj je muka nakon druge krivine tako da nisam bio ni blizu ikakvog forsiranja u bilo kom momentu. Zato sam u najmanju ruku ocekivao da ce doticni motociklisti biti na mom vidiku par sekundi i nestati u oblaku prasine.
Mislio sam da ce pasti sneg u avgustu kada sam video to danas.