
H4wkeye, svakako je bilo za otkazivanje letova, cim je obustavljen kompletan morski i kopneni saobracaj za visoka vozila.
65 KTS se smanjilo do zemlje na nekih 40tak KTS, pod uglom od 20-30 stepeni, sto je negde na limitu, ali bez obzira, tako jak vetar gotovo sigurno je indikacija za windshear. Negde na 8,24 vidi se da sam skinuo gas do kraja sto je bio znak prirastaja brzine (kao prvi znak smicanja vetra) a odmah po tom je gas dodavan kao posledica pada brzine.
Ovako izgleda kada je profit u pitanju. Stvar funkcionise dok neko ne omasti livadu...
Imam snimak gde sat i nesto pokusavaju da me izguraju iz snega. Dovozili su tri push-back traktora da pomere avion. Snezna mecava, Kamioni sa raonikom prodju pistu, posle par minuta ponovo nanosi na pisti.
Tamo gde idem, isto kurolomija.
Pozovem Hjuston i pitam "Vi zaista hocete da mi idemo na let po ovakvom vremenu?", dobijam odgovor Operativnog Centra "Normal operation!".
Iz fotelje u toploj sobi lako je to reci.
Najgori trenutak u mojoj karijeri je bio kada je avion dodao gas na poletanju a ja shvatio da pod nogama u opste ne upravljam avionom. Tu, od nekih 50tak KTS isao je sam po inerciji gde je hteo... Ne daj Boze, otkaza motora, ne bi ostali na pisti, nema te vestine. Laknulo mi je kada smo odlepili. I odmah otkaza autopilot i presurizacija.
Nikad me vise niko nece naterati na takvu budalastinu, po cenu otkaza.
Kopilot sa dva leta ne zna gde je cak i da je vreme suncano a kamo li ovakav dzumbus. Tako sam se i ja nekada osecao. Ipak, uceni smo da kapetanu pomognemo koliko mozemo ocitavajuci brzinu vetra ili promenu brzine. Ovaj mucenik je iz prvog reda gledao ovo sto mozda nikada nece videti u karijeri.