Posto ima dosta porodicnih clanova sa decom, kako i koliko usmeravate decu na sport i generalno koliko vodite racuna kod dece o ovim stvarima o kojima pisemo (ishrana, trening...)?
Tu ima razlicitih teorija sta je najbolje i svako pristupa sa nekom svojom.
Ja imam sina od 6-7 godina i iskreno jako mi je bitno da se bavi sportom. Totalno sam rasterecen rezultatima, nisam od roditelja koji se opterecuju bilo kakvom karijerom... ali vec sa 4 godine klinac je poceo da se bavi sportom.
Ono sto je meni bitno jeste da ima obavezu da svake nedelje odradi 4 treninga minimum, neka sam bira sta god mu se svidja, ne mesam mu se, ali minimum 4 treninga mora da ima tokom sedmice.
Prvo je krenuo na karate (dosta zbog mene posto sam ja dugo bio karatista i takmicar...) ali to mu nije leglo. Onda sam ga poveo da odgleda trening svih sportova koje ima u ponudi (fudbal, plivanje, tenis, atletika...) pa da sam izabere sta mu se najvise svidja. Izabrao je tenis i evo vec 2 godine redovno trenira i bas voli. Jednostavno je stekao naviku da se redovno ide na treninge, voli, trazi da ide, dobar je... evo sad smo na moru i opet ima 5 treninga nedeljno, budi se u 7-8h ujutru da ide na trening i nema nikakvih problema.
Mada smatram da su za malu decu najbolje one sportske skolice gde se ne radi ni jedan sport konkretno vec deca vezbaju celo telo, kordinaciju pokreta, trcanje, razgibavanje... uopsteno celo telo spremaju za bilo koji sport i zdravo odrastanje.
Mi smo trenutno u fazi kada nedeljno radi 3 grupna treninga (male grupe 2-4 clana), 1 individualni trening, i jedan trening "atletike" (ta sportska skolica gde vezbaju celo telo, nezavisno od bilo kojeg sporta), i plus u vrticu/skoli ima 3-4 casa fizickog ali gde se radi bas ozbiljno (nema varijante da se samo baci lopta da se igraju, vec se bas ozbiljno radi sa njima).
E sad, neko kaze kako je to puno, neko kaze da deca imaju energije i ako im se sve to uklopi da shvate kao igru i nesto sto vole i jedva cekaju, onda je to nesto najbolje sto im se pruza... Ja bas i nisam siguran ali vidim da klinac bas voli sve te aktivnosti, jedva ceka da ide, uziva u treninzima iako se bas ozbiljno umori, trudi se...
A vec sada sa tako malo godina jasno se vidi koje dete se bavi sportom a koje nije aktivno, samo pogledas u parkicu ili vrticu kako se deca igraju i odma se vidi ta razlika.
Sto se tice ishrane, isto se dosta vodi racuna. Koka kola je bukvalno zabranjena (iako je nikada ni ne trazi, probao je i njemu se to ne svidja), ako mu se pije sok onda majka cedi sokove ali uglavnom se pije voda.
Slatkisi i grickalice su svedeni na minimum, sme ali se dosta vodi racuna, mada opet imamo srece sto ni ne trazi nista specijalno.
Meni je samo cilj da ga izvedem do nekih ozbiljnijih godina kada ce i sam shvatiti sve benefite zdravog zivota i bavljenja sportom. Da mu stvorim zdrave navike da se redovono bavi sportom, da sta god radio i gde god bio mora da ima program treninga, da navikne na pravilnu i zdravu ishranu koju ce nastaviti sam da praktikuje... i generalno da izraste u zdravog momcica koji nece imati probleme poptu viska kilograma, koji ce biti fizicki spreman (sporista), neporocan...
Mada primecujem da u svemu tome licni primer roditelja ima bas jak uticaj. Kad on vidi kako oba roditelja vode racuna o ishrani (ne mogu ja njemu braniti koka kolu i slatkise a da je ja pijem i na stolu drzim slatikse), kad vidi da oba roditelja stalno idu na treninge, pa odemo na zajednicke treninge, pa se takmicimo u necemu, pa u uzoj porodici ima profesionalne sportiste, pa se roditelji potrude da mu stvore i okruzenje dece koja zive na slican nacin... onda se i dete samo od sebe infiltrira u takav nacin zivota (barem se nadam da ce tako biti po dosadasnjim rezultatima i iskustvima ljudi iz mog okruzenja).
Evo kako izgleda nase jutro skoro svakog dana, zajedno idemo na trening oko 8h ujutru skoro svakog dana
