Grujicd je za informaciju vama devojčicama pre desetak dana imao najžešću offroad i planinarsku vožnju u životu. Mislim da ni Bajker nije išao po takvom terenu. Doduše nije baš da sam hteo tako nešto i nije da sam baš sve vreme vozio bajs
Rentirao bajs u Potosu i pitam čoveka da li ima neku turu za preporuku. Kaže možeš tu prema Teologosu, a ako ti dosadi asfalt imaš crvenom bojom označeno gde da skreneš na makadam, a posle put označen crveno belim trakicama okačenim po drveću. Naravno skrenem ja na tu stazu, prvo je krenulo normalno, neki zemljani put, ide se dosta uzbrdo ali može da se vozi. U jednom trenutku stižem do račvanja. Na levom putu stoje dva kamena, na jednom XX a na drugom X, crvenom bojom. Da li je crveno kao oznaka za stazu ili je X oznaka da se nikako ne ide tuda? Lomio sam se malo i rešim da ipak probam taj put. Ubrzo naletim na one trakice i pun poverenja krenem dalje. Kad sam se spustio dole niz brdo stignem do kraja puta. U nastavku samo neka ograda, tamo nema prolaza. Čujem kola 50m dalje, znači ni civilizacija nije daleko. Međutim vidim neke strelice koje pokazuju prema šumi i ubrzo i trakice po drveću. Šta je tu je, ima malo kroz šumu ali izdržaću, sigurno nije previše čim je označeno. Ulazim sve dublje i dublje u šumu, vidi se da tu godinama niko nije prošao. Šiblje, paprat, žbunje, gazim samo i razgrćem. Naravno tu već guram bajs nema ni govora o vožnji. Trakice se i dalje pojavljuju. Već počinjem da razmišljam ima li vukova na Tasosu kad nailazim na lobanju sa rogovima:
Jeza mi ide niz kičmu ali ubeđujem sebe da je ovca verovatno "umrla od starosti". Nastavljam dalje. Kad god pomislim da ne može dalje da se prođe, vidim trakicu. Ubrzo stižem i do rečice. Čovek mi je rekao da treba dva puta da pređem tu rečicu. Prvi put je bilo preko mostića ali sad sam u divljini. Da li da je pregazim? Deluje izvodljivo, ali deluje i verovatno da bi se prosuo sve sa bajsem.
Srećom vidim trakicu sa moje strane rečice i preko malo močvarnog terena produžavam dalje. U međuvremenu prelazim i neki usek gde nije bilo dovoljno širine ni za guranje bajsa već sam morao da ga nosim na leđima. Gazim i dalje kroz šiblje i kamenjar i samo zveram da ne iskoči neka zmija. I tako punih 45min. Najgori deo nisam ni slikao jer je tu već bila više frka nego zezanje. Kad sam konačno izašao iz šume vidim da sam stigao tamo gde sam i počeo offroad vožnju
Kad sam se posle još malo dodatne asfaltne vožnje vratio tamo gde sam rentirao bajs i pokazao čoveku putanju iz Runkeepera, on se samo nasmejao mojoj muci i rekao da je tuda išla neka kros kantri trka (trčanje, ne bajsem) pre par godina i odatle potiču trakice.
Sve u svemu prava avantura. Pozdrav devojčicama koje voze bajs po keju
