Prethodni vozač koji je najmio vozilo ga je napunio benzinom do vrha i tako vratio.
Nezamisliv užas sam doživeo, jer Herzove kontakt linije (tad) nisu prihvatale poziv sa telefona u roamingu, i ja sam kampovao ko kreten na autoputu, dok nije stao neki vojnik i pozvao ih telefonom da dođu po vozilo i meni dovezu novo. Pojavljuje se ADAC, burgija, burgija, burgija, izdrnda nešto na nemačkom i ode, ja ostajem ko majmun ponovo. Pojavljuje se uskoro Fordov šlep, ali onaj mali, kači rudu i kaže mi da sednem da ga vozim. Znači, na kraju sam im odvezao i propali Ford u servis, pa čekao satima da me neko odveze po drugi auto. Trivijalnost odlaska iz Rostoka u Berlin se pretvorila u celodnevnu avanturu, bez hrane i pića.

Nisam ušao u Herz posle toga u životu, ali posle sam ukapirao da je to više tipično za Nemačku, nego za Herz...