Darko napisao: 02 Feb 2019, 00:57
Premotati na 31:32 na kratak deo o prugama.
Da... ista osoba priča istu priču već 30 godina, a ne radi ništa da je realizuje.

Ovaj put će pomenuta pruga biti izgrađena, ali samo zato što velike sile to žele zbog svojih interesa. Inače, ima i jedna pruga projektovane dužine 60 km, koju ne uspevamo da završimo već više od 100 godina: Valjevo-Loznica. Započinjali smo 1914, 1941, 1991, a poslednji put u proleće 1999. Razlog prekida radova je uvek bio isti: ratno stanje.
sasha015 napisao: 02 Feb 2019, 11:21
NE bi bilo nista od ovoga,niti ce biti od silnih obecanja, sem da nas nisu primili u EZ kada je bila sansa 80tih....
Nazalost nismo toliko glup narod,koliko lose biramo vodje i koliko smo neslozni.
Mada definitivno nekom smetamo i zato cemo i nestati za 50-100 godina kao narod...
Svako nekome smeta. Većina evropskih naroda će za 50-100 godina ili nestati, ili se transformisati do neprepoznatljivosti. To je normalan istorijski proces i nije razlog za nerad, odsustvo patriotizma, ili defetizam.
Pulp Fiction napisao: 02 Feb 2019, 13:15
Mislio sam na građanski rat u SFRJ znači ukupno gledano.. Jer je ovo vest iz 91.-e.
Ukupno gledano, to je bio jedan užasan i katastrofalan proces, u kome su svi izgubili. I Slovenci i Hrvati koji možda i dalje veruju da je raspad Jugoslavije za njih bio dobar. Suština razbijanja Jugoslavije je bila da njeni prirodni resursi, fabrike i infrastruktura pređu iz ruku jugoslovenskih naroda u ruke stranaca. Ex-Jugosloveni više ništa ne poseduju u sopstvenim zemljama. Ključni resurs je bio Jadran, odnosno jadranska obala. Samo je nastavljeno tamo gde se stalo 1945.
Uopšte me ne bi čudilo i da je Milošević pažljivo odabran i naveden da u odgovarajuće vreme zauzme odgovarajuće mesto. Takvu budalu bismo teško našli čak i slučajnim izborom. Komunista kod koga je samo retorika bila nacionalistička i služila kao pokriće drugim stranama da uzvrate sopstvenim, stvarnim nacionalizmom. Kada su predsednici republika poludeli, trebalo je da Armija uzme vlast u svoje ruke. Ali kao što se vidi iz ovog filma, ona je bila nesposobna da se na to odvaži. Što se tiče zemalja-saveznica iz 2. svetskog rata (SAD, Britanije i Francuske - ne računam SSSR koji se i sam raspadao), one su nudile razna rešenja povoljna za Srbiju i Crnu Goru. Sve do proleća 1992, kada se Milošević lično zamerio američkom ambasadoru Cimermanu, danima odbijajući da ga primi i na kraju nastupivši hladno i neprijateljski. Malo kasnije će Holbruk šapnuti nešto na uvo Aliji Izetbegoviću, posle čega on odbacuje Lisabonski sporazum (Kutiljerov plan) za Bosnu i Hercegovinu, koji je prethodno, kao i Srbi i Hrvati, bio prihvatio. Počinje rat u Bosni i Hercegovini, rezolucijom 757 SB UN (za koju su, od stalnih članica glasale SAD, Britanija, Francuska i Rusija (!!!), a samo je Kina bila uzdržana), uvode se sankcije Srbiji i Crnoj Gori, a predstavnici SAD izjavljuju da će protiv Srba voditi "ekonomski i propagandni rat", mada će uskoro početi da prete i oružjem.